Hrvatska je zemlja koja nikad nije imala stambenu strategiju, a možemo reći da su problemi stanovanja narasli do te razine da jedan dio populacije tjera pomalo u shizofrenu situaciju. Ali, velika je stvar da se konačno počelo razgovarati o tome, rekao je Gojko Bežovan, profesor socijalne politike na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, komentirajući Nacionalni plan stambene strategije RH piše Jutarnji list.
Naglasio je da je priuštivo stanovanje velika tema i u Europi: u novom sastavu Europske komisije prvi će put sjediti i povjerenik za stanovanje, a donijet će se i plan o priuštivom stanovanju, tako da će i Hrvatska jedan dio tih sredstava moći koristiti za nove stambene projekte.
- Međutim, treba naglasiti da ostvarivanje plana ovisi o tomu što će lokalne vlasti moći napraviti kao dionici tog procesa; na razini gradova treba napraviti strategiju, ako govorimo o, primjerice, Zagrebu, takva strategija se treba odnositi na cijelu aglomeraciju. Možemo čuti komentare da su predložene izmjene i dopune GUP-a prijetnja onome što predlaže ministar Bačić, da će novi koeficijenti izgrađenosti podići cijenu stanova i da će se stanovanje izmaknuti iz grada i otići u aglomeraciju.
Nalazimo se pred izazovom: kakav je to ulog održive mobilnosti da bi se poboljšalo priuštivo stanovanje, a s mobilnošću imamo prevelikih problema - rekao je i dodao kako je za pripremu kvalitetne stambene strategije i njezinu provedbu potrebno, kako su pokazala iskustva drugih zemalja, između šest i deset godina.
Komentirajući konkretnu mjeru iz Nacionalnog plana o državnom upravljanju stanova u privatnom vlasništvu rekao je kako nam je kratkoročno potreban program subvencija najamnina i reguliranje te problematike, jer taj model gdje bi APN upravljao stanovima za najam nije prošao ni u Ljubljani, Budimpešti i Bratislavi.
- To su aktualne mjere u tim gradovima, ali one nisu polučile očekivane rezultate. Građani nemaju povjerenja u državne institucije. Kako ćete državi dati svoj stan, ne znajući tko će stanovati u njemu? Dio onih koji su kroz financijalizaciju ulili višak novca u stanove neće ih davati u najam jer za takvim stanovima nema potražnje, izuzev diplomatskog i poslovnog predstavništva, jer su to uglavnom preskupi stanovi na atraktivnim lokacijama za kojima je ograničena potražnja.
Treba oprati ruke od te ideje i ići prema podstanarima, njima treba pomoć - rekao je Bežovan te dodao da bi trebalo uzeti obitelji u podstanarstvu kao konkretne primjere te prema njima analizirati i definirati, što bi za njih bilo priuštivo te kako im država može pomoći. Primjerice, peteročlanu obitelj koja živi u 39 kvadrata u zagrebačkim Gajnicama, a koja za najam izdvaja 24 posto svojih mjesečnih primanja.
- Djeca koja odrastaju u tako skučenom prostoru u životnim su rizicima mentalnog zdravlja, kao i njihovi roditelji. To je jedan od najvećih problema. Trebalo bi na takvom primjeru definirati što je priuštivost. U samoj prezentaciji nije na odgovarajući način definiran pojam priuštivog stanovanja - rekao je Bežovan.
Najavljene mjere vezane uz gradnju novih stambenih jedinica, pak, opisuje kao "Marine mrđalice", što bi se moglo usporediti s prodajom magle.
- Sustav gradnje socijalnih i javno najamnih stanova je neodrživ uz PDV od 25 posto. PDV se treba smanjiti na pet posto. Imamo i okolnosti obnove državnih i javnih zgrada čije su cijene prenapuhane, što generira rast cijena materijala, radne snage, cijena nekretnina... I onda će nastati velik problem kad prestane stizati novac EU - rekao je.
Bežovan smatra da bi se mogli iskoristiti stambeni projekti koji su pod ovrhom i godinama zjape prazni, predstavljajući opasnost za okoliš. Za takve bi projekte, a ima ih u hrvatskim gradovima, jedinice lokalne samouprave trebale imati prvenstvo preuzimanja, isplaćivanja vjerovnika te dovršavanja u javno najamno ili socijalno stanovanje.