Bacaju nas iz “dvorišta” ministra “socijale” Marina Piletića do Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade Željke Josić, stvarajući od nas socijalne slučajeve umjesto da nas usmjere prema tržištu rada.
Živimo od naknade do naknade, a jedan zakon pišu i po 15 godina. Cijele obitelji u kojima žive djeca s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom već su odavno na egzistencijalnom rubu i gurnute u ekstremno siromaštvo odlukama vladajućih političara i njihovim politikama.
Želimo konačno biti stavka u proračunu, s trajno riješenim zakonskim okvirom, a ne kratkotrajni, privremeni “projekti”. Zakoni se moraju donositi na dobrobit krajnjih korisnika – djece s teškoćama i njihovih obitelji te osoba s invaliditetom. Sve ostalo je diskriminacija i “muljanje”....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....