StoryEditor
HrvatskaKARTA KANTA

Ne treba se čuditi što su nam maturanti politički nepismeni. Pa znaju i djeca da zakoni nisu bitni, čuli su i oni da za braću Mamić važe drugi zakoni

5. svibnja 2021. - 12:00

Prije četiri godine neka je žena iz Novog Virja svojoj susjedi pobrala orahe pa se, znajući dobro da ih ima i na tavanu, uspela uza skale te pokupila i one orahe koji su se tamo sušili. Počinila je susjedi štetu od ukupno 3600 kuna i eno je sad, kako je odlučio Županijski sud u Bjelovaru, služi zatvorsku kaznu od pola godine, bezuvjetno, a mora i dodatno platiti 1700 kuna "zbog prisilnog dovođenja na sud".

Toliko valjda košta akcija privođenja tvrdoglave kradljivice oraha koja se, sila nečista, nije sama htjela umiti, počešljati i doći se dobrovoljno osvjedočiti u efikasnost hrvatskog pravosuđa. U zatvor su je strpali polovicom prošlog mjeseca pa će, bože zdravlja, na slobodu izići taman kad novi orasi budu za branje.

S druge strane, eno se mnogobrojni pravni umovi upiru razjasniti komparativne sličnosti i razlike bosanskohercegovačkog i hrvatskoga zatvorskog sustava, i to na primjeru Zorana Mamića, pravomoćno osuđenoga na četiri godine i osam mjeseci zatvora. Mamić, naime, još nije doveden na odsluženje kazne, a kad će – ne zna se, budući da je zatražio boravak u zatvoru u susjednoj nam državi iz vjerojatno krajnje sentimentalnih i patriotskih razloga.

Njegova krivnja, doduše, blage veze nema s Bosnom niti s Hercegovinom budući da je osuđen s jednom godinom i deset mjeseci zatvora zbog poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, na godinu dana zatvora zbog davanje mita te dvije godine zbog pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju, sve u Hrvatskoj, pa je jednostavnom računicom ukupna kazna ispala manja od pet godina. Da je kojim slučajem "ispala" tolika, u zatvor bi Zoran Mamić morao biti spraćen odmah. Ali nije. Za marčapijanje oko poreza, naime, a riječ je o oko 12 milijuna kuna, sudit će mu se ponovno. Zoran i brat mu Zdravko, kao što se zna, oštetili su nogometni klub Dinamo za, teško je to i zamisliti ženi iz Novog Virja, a bogme i nama ostalim smrtnicima, nekih 128 milijuna kuna. A možda i više, teško je pobrojati sve te optužnice, nepravovoćne i pravomoćne presude i "nepripadajuće koristi".

No, lako je utvrditi da se ni Zoran ni njegov brat Zdravko ne nalaze iza rešetaka. Zašto? Zato što im je to omogućeno. Ženi iz Novog Virja nije omogućeno da zbriše u Bosnu i Hercegovinu, nema ona rezervnu domovinu za koju je sentimentalno vezana, nema tamo ni brata ni jataka, a pitaj boga hoće li, nevoljnica, uspjeti platiti i trošak organima reda, mira i ustavnog poretka koji su je morali privesti. Živo me zanima kako se izračuna trošak dovođenja žene na sud – za 1700 kuna mogli su unajmiti zlatne kočije s četir’ konja debela! Možda joj, dekintiranoj, i produže boravak u zatvoru sve do Božića?

E sad, nacija se iščuđava nad rezultatima istraživanja koje je utvrdilo da maturanti hrvatskih škola ne samo da pojma nemaju o ustašama i partizanima, nego manje od 60 posto njih ima pojma što je to Ustav, a samo svaki peti zna i tko Ustav može promijeniti. Ja se tim rezultatima ne čudim. I djeci je jasno da Ustav i zakoni uopće nisu bitni jer jedno pravo vrijedi za ženu iz Novog Virja, a drugo za braću Mamić i slične.

item - id = 1096811
related id = 0 -> 1127499
related id = 1 -> 1123840
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. rujan 2021 18:41