Na nedavnoj misi za Stepinčevo ispred katedrale na Kaptolu, zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, mons. Dražen Kutleša indirektno se u propovijedi dotaknuo i sporne deklaracije Dikasterija za nauk vjere, "Fiducia supplicans", o mogućnosti blagoslova istospolnih i neregularnih parova.
Govoreći o Stepinčevoj vjernosti Božjim zakonima i brizi za spasenje duša, nadbiskup Kutleša se na svoj način distancirao od sadržaja "Fiducije" koja već danima stvara zbrku i kaos u Crkvi jer donosi nauk koji znači otklon od onoga što se do sada govorilo o blagoslovu osobito istospolnih parova.
"Blaženi je Alojzije bio svjestan da je duša, uljepšana Božjom slikom i otkupljena Božjom krvlju, najdragocjeniji čovjekov biser, pupoljak vječnosti, iskra osvijetljena Božjim dahom, bogati dijamant ugrađen u glineni prsten. Nije se samo teoretski suprotstavljao zlu, već je to činio i konkretnim djelima ljubavi prema bližnjemu. Prihvaćao je grešnike i molio za neprijatelje, uvijek jasno razlikujući grijeh od grešnika. Time nas jasno poučava da prava ljubav ne znači blagoslivljanje grešnog stanja, već upravo suprotno - autentična ljubav zahtijeva iskrenu brigu za čovjeka i za spasenje njegove besmrtne duše koja uključuje poziv na obraćenje i zahtijeva promjenu života, to jest obraćenje kako bi se mogao spasiti", kazao je mons. Kutleša.
Zagrebački nadbiskup jasno govori kako nema blagoslova grešnog stanja, a takvo je upravo stanje u kojem žive neregularni i istospolni par, dok "Fiducia" ističe kako takvi "mole da sve istinski dobro i ljudski valjano što je prisutno u njihovu životu i odnosima bude obogaćeno, ozdravljeno i uzdignuto prisutnošću Duha Svetoga". Kako nešto grešno može biti obogaćeno blagoslovom?!
Crkveni nauk jasno je uvijek isticao kako homoseksualni odnos nije prirodan. Istospolni par je kao način života odbačen i u postsinodalnoj pobudnici svetog pape Ivana Pavla II., "Ecclesia in Europa" iz 2003. godine, u točki 90. "Vrijednost nerazrješivosti ženidbenog veza sve se više osporava; traže se oblici zakonskog priznanja zajedničkog života de facto, uz njihovo izjednačavanje sa zakonitom ženidbom; ima i zahtjeva da se prihvate oblici života parova gdje spolna različitost nije bitna. U takvoj situaciji, Crkva je pozvana obnovljenom snagom svjedočiti ono što Evanđelje veli o braku i obitelji, kako bi se shvatilo njihovo značenje i vrijednost u Božjem spasenjskom naumu."
Zanimljivo je kako je papa Frane u dva navrata nakon što je deklaracija "Fiducia supplicans" stvorila pravu pomutnju u Crkvi, javno govorio o tome kako taj dokument ne govori o blagoslovu istospolnih parova, zajednica, već isključivo o blagoslovu pojedinaca. Jednom kad je govorio svima članovima Dikasterija za nauk vjere, drugi put u intervjuu za talijanski list "La Stampa".
No, deklaracija nigdje ne kaže da se pastoralni blagoslov može podijeliti "samo osobama napose", par se izričito spominje. Da piše u "Fiduciji" o blagoslovu pojedinaca, nikakvih problema ne bi bilo. Ovako, Papine izjave su samo način da se pokuša uvjeriti javnost kako se blagoslov parova odnosi na osobe, odnosno da osobe koje su zajedno došle svaka prima blagoslov za sebe i da se to ne odnosi na njihovu zajednicu ili vezu. To ostaje kontradikcija sve dok oni zajedno pristupaju i dok se u formi blagoslova spominju zajedno, a ne pojedinačno. Dok se to ne promijeni, ili povuče cijela deklaracija, papa Frane svjesno ili nesvjesno ustraje na podjelama koje je stvorila "Fiducia".
Nadbiskup Kutleša jasno ističe i ono što nema u "Fiduciji", a to je poziv na obraćenje i zahtjev za promjenu života. To je ono što je Isus radio kad god se susreo s grešnicima. Nakon što je kazao onima koji su mu doveli ženu bludnicu s nakanom da je kamenuju, tko je od njih bez grijeha neka prvi baci kamen, na kraju je poručio grešnici: Idi i ne griješi više. To Crkva kao Majka kazuje svakome svome članu. Luksemburški, pak, kardinal i glavni izvjestitelj Sinode o sinodalnosti, Jean-Claude Hollerich izjavio je nedavno da homoseksualcima čistoću i ne treba spominjati "jer oni to ne mogu podnijeti u svojem svijetu". Znači, treba ih pustiti da u miru žive u svome grijehu, što je paradoksalno i protiv evanđelja.
Mons. Kutleša ima jasan stav kad je u pitanju grijeh koji treba nazvati pravim imenom.
"Nama se nekad čini da je nemoguće pomiriti istinu i ljubav, pa smo skloni raznim kompromisima misleći da činimo dobro. U naše je vrijeme uobičajeno zanemariti grijeh pod izlikom milosrđa.
Smatra se da je nepristojno i uvredljivo držati ljude odgovornima za njihove grijehe. Odbacivanjem pravednosti odbacujemo i milost. Zanemarivanjem grijeha niječemo istinu. Milosrđe i istina nerazdvojni su i idu ruku pod ruku. Sveti Toma Akvinski kaže: ‘Pravednost bez milosrđa je okrutnost; milosrđe bez pravednosti je rasulo‘."
Po svemu sudeći, na ovakav Kutlešin kontra istup utjecao je i njegov dugogodišnji pastir, mostarski biskup u miru Ratko Perić, koji se jedini od hrvatskih biskupa još početkom siječnja ogradio od sporne deklaracije Dikasterija za nauk vjere.
"Pastor aeternus, dogmatska konstitucija o Kristovoj Crkvi Prvoga vatikanskoga koncila, 1870. godine točno određuje službu Petrovih nasljednika:
‘A Petrovim nasljednicima nije naime obećan Duh Sveti kako bi uz njegovu objavu naviještali novi nauk, nego da uz njegovu pomoć sveto čuvaju i vjerno iznose objavu, ili poklad vjere [depositum fidei], primljen od apostola‘.
Stoga vjerujemo da Rimski biskup, Vrhovni svećenik, drži pred očima misao koju Gospodin Isus na Posljednjoj večeri reče Petru - i u Petru njegovim nasljednicima - Petre, ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvršćuj braću svoju! (Lk 22,32). U vjeri, istini i ljubavi.
Mi vjerujemo da Sveti Otac voli Isusa više nego drugi, kao što Gospodin traži i očekuje od Petra (Iv 21,15-17) i od njegovih nasljednika. A pritom uskrsli Isus svaki put Petru zapovijeda da napasa njegove janjce i ovce, to jest da bude pastir Isusova stada.
Mi vjerujemo da Sveti Otac može obeskrijepiti i izjavu od 18. prosinca 2023. i priopćenje od 4. siječnja 2024., isprave za koje je u ova posljednja tri tjedna uvjerljivo pokazano - i pravno i liturgijski, i moralno i dogmatski - na svjetskoj crkvenoj razini, da su prožete nejasnoćom, dvoznačnošću i protuslovljem koje nije nikada bilo učiteljska odlika Katoličke crkve.
Mi vjerujemo da će Sveti Otac po djelovanju Duha Svetoga pronaći načina da ‘sveto čuva i vjerno iznosi objavu, ili poklad vjere, primljen od apostola‘, a odlučno obezvrijediti spomenute dokumente, jer ‘od početka ne bijaše tako‘ (Mt 19,8) niti kroz svu povijest Katoličke crkve do 21. stoljeća, dokumente dvoznačne, prožete poigravanjem između naravne zakonite ženidbe i neregularnih ‘parova‘ i protunaravne zajednice istospolnih osoba. Apostolova je riječ: ‘Bog se ne da izigravati‘ (Gal 6,7)."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....