Svečanu je prisegu novi-stari predsjednik Zoran Milanović s otvorenog Markova trga preselio na Pantovčak. To je bila dobra poruka: dosta je velike pompe i trošenja novca poreznih obveznika na nepotreban politički cirkus; može se to učiniti znatno skromnije, decentnije, pa i suvremenije. "Indoor". Zato nam je nezamjenjiva Josipa Lisac u svojem stilu otpjevala hrvatsku himnu, a Milanović u nastupnom govoru obećao novi kurs.
Hoćemo li i sada gledati sličan performans: Josipa "rasteže" "Lijepu našu domovinu", a premijer i predsjednik Sabora vrpolje se u prvom redu jer treba čestitati ljutom protivniku.
A tek Miroslav Šeparović? Ta zamislite samo tu scenu i face dva ljuta protivnika, koji će pred velikim auditorijem morati (od)glumiti "ljubav", kao da između njih nikada nikakvog konflikta nije bilo?
Kako će predsjednik Ustavnog suda i šef države koji su toliko režali jedan na drugog svih ovih godina, a osobito nakon što je bivši šef SDP-a izjavio da će se kandidirati za predsjednika Vlade, obaviti ono što im protokol nalaže – zakletvu za drugi Milanovićev predsjednički mandat?
I kako će Zoran Milanović, koji je toliko puta i s indignacijom izgovorio da je ovakav Ustavni sud politički i u funkciji isključivo Plenkovića i HDZ-a, kao da ga kadrovski nisu složili zajedničari i socijaldemokrati skupa, nakon teških pregovora daleko od očiju javnosti, opravdati pred svojim biračima da će ga "pomazati" upravo taj "notorni Šeparović"?
Tako je to u politici: sve što izgovoriš danas, sutra ćeš već možda morati polizati. Samo su Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović s mjesta predsjednika i predsjednice države mjerili svaku izgovorenu riječ i pazili na politički bonton. I po tome će ih se pamtiti po dobru. Danas svakome mogu pogledati u oči, ma iz kojeg tabora dolazili i tko im i zašto prilazio.
Političke protivnike grubo su vrijeđali i Tuđman, i Mesić, a Milanović ih je čak i nadmašio u tome.
Možda bi zato bilo bolje od one pružene ruke Vladi, koju je kao fol isturio prije no što će "izvući mač", paziti što govori, kloniti se uličarskih fora, kletvi i psovki.
Može se biti originalan, duhovit, oštar prema protivnicima, a manje bezobrazan, osobito kad su u pitanju manjine, a u svakom slučaju slabiji od tebe, a Milanović se u proteklom mandatu više puta očešao od njih. Lemnuo je ni krive ni dužne: Srbe, Rome, homoseksualce..., a to ne priliči bilo komu, a kamoli predsjedniku Hrvatske.
Neka prisega predsjednika koji je dobio glasove ljevice i liberala, ali i dijela desnog centra, bude i neka vrsta preispitivanja za samog Milanovića: može li u drugom mandatu promijeniti sve ono zbog čega je mnoge slobodoumne ljude koji su ga zdušno podržavali otjerao za vijeke vjekova? Može li, kao što je nadmašio "nokautiranog" Dragana Primorca, pobijediti i samoga sebe? Može li vuk ćud mijenjati, kad mu je već dlaka druga?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....