Prije puno godina jedan je ljubazni domaćin Borisa Dežulovića i moju malenkost ponudio sushijem. U ime obojice, Boro mu je ovako odgovorio: "Hvala vam lijepa, ali mi vam, znate, ne jedemo nasjeckane koaksijalne kabele".
Otada se moje gastronomske preferencije nisu nimalo promijenile, još uvijek su mi draži kuhari koji na štednjaku ne drže tabletiće, nego tave i lonce, pa vam ne bih znao reći zašto sam nekidan pročitao novinski članak čija se autorica bavila preseljenjem popularnog japanskog restorana "Takenoko" s jedne na drugu lokaciju u središtu Zagreba. Ipak, drago mi je da sam to učinio, jer da nisam, ne bih imao pojma da su čuda nekoć bila i kod nas moguća.
Osim što pripremaju specijalitete od sirove ribe, Japanci su, naime, na glasu i kao vrlo vješti graditelji. Ko...