Advent se već otkotrljao do svoje polovice. Pada s neba rosa sveta. Još malo i otpočet će devetnica Božiću, ali don Pop i ja nemamo ju kada čekati, već s pripremama jaslica imamo krenuti još sada, na polovici došašća.
Svake je godine to isto: crkva je velika i don Pop i ja u njoj smo malešni kao plankton u drobu ulješure. Prosinačka pozicija u kalendaru garantira uvjetovanost dosadnosti u vidu krute studenice, pa su prsti promrzli, nos crven kao guzica u one majmunčine od afričkog mandrila, a uši samo što ne otpadnu poput svog onog suhog lišća po putu. Popu to manje smeta jer on dođe i ode, dok ja smjerno i s mjerom provodim naše zamisli prema velikom finalu, riskirajući da hladnost ruku ukloni preciznost i da mi na lijevi palac aterira mlačić stisnut u desnici: promašivši br...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....