Lanjsko ljeto bilo je najtoplije od 1850. godine, a ni ovogodišnje neće biti ništa bolje. To predstavlja poseban rizik za jednu skupinu stanovništva, osobe starije životne dobi imaju smanjene mogućnosti regulacije promjena u tjelesnoj i vanjskoj temperaturi, a porast temperature okoliša dovodi ih u povećan rizik od dehidracije, toplinskog udara, promjena krvnog tlaka, grčeva mišića, nesvjestica...
Toplinski valovi izazvani klimatskim promjenama dolaze ranije, intenzivniji su i traju dulje, povećavajući rizik od bolesti i smrti starijih osoba koje su posebno osjetljive na vrućine. Opasne vrućine u predstojećim godinama pogodit će mnoge dijelove svijeta tri puta žešće kako se klimatske promjene pogoršavaju.
Ljudi stariji od 60 godina imaju više kroničnih bolesti poput dijabetesa, srčanih i respiratornih oboljenja i problema s bubrezima nego mlađi ljudi. Ta stanja se mogu pogoršati visokim temperaturama jer je teže rashladiti tijelo, a dodatni problem su lijekovi koje mnogi stariji ljudi koriste za kronične bolesti.
Uz to starije osobe imaju problema i s pokretljivošću, što znači da im je teže dobiti pomoć kad im je potrebna tijekom ekstremnih vrućina. Mnogi od njih žive sami i društveno su izolirani zbog čega je često prekasno kad drugi shvate da im je potrebna pomoć.
Ti će problemi postati još izraženiji nego što su sada jer će se, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, broj ljudi starijih od 60 godina do 2050. udvostručiti i dosegnuti brojku od 2,1 milijarde, što će biti 21 posto svjetske populacije.
U Euro-mediteranskom centru za klimatske promjene u Italiji su, pod vodstvom Giacoma Falchetta, detaljnije su se pozabavili ovim problemom i u novom istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu Nature Communications povezali su životnu dob stanovnika s regionalnim temperaturama kako bi procijenili koliko će toplije vrijeme utjecati na starije osobe.
Zaključili su da će do 2050. više od 23 posto svjetskog stanovništva starijeg od 69 godina živjeti u područjima gdje najviše temperature prelaze 37,5 Celzijevih stupnjeva, što je definirano kao opasna razina vrućine, u usporedbi sa 14 posto takve populacije danas. To znači da će 246 milijuna više starijih ljudi biti izloženo opasno visokim temperaturama.
U svjetlu rasta svjetske populacije, sve duljeg životnog vijeka i klimatskih promjena, razumijevanje gdje su starije osobe u povećanom riziku od zdravstvenih problema povezanih s vrućinom može pomoći međunarodnim organizacijama, vladama i različitim institucijama da se bolje pripreme, poboljšaju infrastrukturu i zdravstvene resurse, te osiguraju više urbanih zelenih prostora.
Naime, sadnja više stabala u gradovima može značajno smanjiti broj smrtnih slučajeva izazvanih visokim ljetnim temperaturama. U gradovima su temperature puno više nego u ruralnim područjima koja ih okružuju, fenomen je to poznat kao "efekt urbanog toplinskog otoka", koji je rezultat činjenice da su vegetacija i ozelenjeni prostori zamijenjeni cestama i zgradama čije površine emitiraju upijenu toplinu.
"Efekt urbanog toplinskog otoka", za kojeg istraživanje pokazuje da svaki porast temperature od jednog Celzijeva stupnja povećava rizik od smrti za jedan do tri posto, posebno je problematičan ljeti kada temperature mogu rasti do opasnih razina i više ljudi umire od uzroka povezanih s vrućinom, ali se gradovi protiv toga mogu boriti sadnjom više stabala i povećanjem zelenih površina, što bi posebno koristilo sve ugroženijoj starijoj populaciji.
Gradski planeri trebali bi uključiti zelena područja u prostorne planove, sadnja više drveća u urbanim područjima radi snižavanja ljetnih temperatura mogla bi za trećinu smanjiti smrtnost izravno povezanu s vrućinama i toplinskim valovima, što se posebno odnosi na južnu i istočnu Europu gdje su gradovi s najvišom stopom smrtnosti uzrokovanom vrućinama.
Trenutačno je prosječno nešto manje od 15 posto urbanih sredina u Europi pokriveno nekom vrstom raslinja. Uz sadnju više stabala, još je nekoliko strategija koje stanovnike gradova mogu zaštititi od utjecaja vrućine, one uključuju prekrivanje krovova i fasada vegetacijom, bojanje fasada svijetlim bojama i zamjena popločanih površina vegetacijom.
Urbane šume učinkovito reguliraju gradske mikroklime, istraživanja pokazuju da smanjuju prosječnu temperaturu u europskim gradovima za 1,1 Celzijev stupanj, najviše za 2,9 stupnjeva. Naravno, raspoloživi prostor može u nekim gradovima biti ograničavajući faktor, ali svaki grad može prilagoditi cilj lokalnom kontekstu, pa se nemogućnost postizanja cilja da 30 posto površine bude pod stablima može kompenzirati alternativnim mjerama poput zelenih krovova.
Potrebno je, dakako, sačuvati stabla koja već imamo jer su izuzetno vrijedna i potrebno je dugo vrijeme za rast novih stabala, a osim toga, ne radi se samo o sadnji novih stabala nego i o njihovu rasporedu. Stoga bi se vlasti u urbanim sredinama trebale ozbiljno prihvatiti tog posla kako bi pružili dodatnu zaštitu stanovnicima, naročito onima starije životne dobi, od sve izraženijih vrućina.
