Dizajnerica Nataša Mihaljčišin predstavila je novu kolekciju nazvanu Metamorfoze, a vizuali ove kampanje, snimljeni u napuštenom pogonu Jugovinila u Kaštel Sućurcu uistinu oduzimaju dah. Raspadanje jednog pogona koji je nekoć značio život za brojne obitelji, a danas je simbol prolaznosti i propadanja sjajno je poslužio kao kulisa za predstavljanje kolekcije koja nas podsjeća na nezaustavljivost nestajanja.
- Nadahnula sam se trenutkom u kojem jesmo, pri čemu ne mislim samo na epidemiološku situaciju nego i političko-ekonomski kontekst. Stoga mi je ova lokacija, koja ima relikt prošlosti, bila praktički idealno mjesto za snimanje. Takva mjesta u kojima se nekad živjelo, a danas je u njih ušla priroda posjeduju začudnu ljepotu i neku svoju snagu i energiju. Ovo je bilo iznimno lijepo iskustvo - veli nam nam modna dizajnerica koju smo zavoljeli još dok je bila polovica kreatorskog dueta Igle, te dodaje kako su do lokacije došli zahvaljujući tome što je multimedijalna umjetnica Nina Kamenjarin, koja se našla u ulozi modela, rodom iz Kaštela.
Pitamo Natašu kako je nastala ova ručno rađena kolekcija, a ona nam priča kako joj je oduvijek bio interesantan cjelokupni proces izrade odjeće, osobito one koja nastaje strpljivim i dugotrajnim radom, a u taj proces ubraja i proces nestajanja.
- Važno je putovanje, a ne cilj - dometnula je Nataša Mihaljčišin, a mi vam u nastavku prenosimo njene riječi koje su se našle u priopćenju o lansiranju Metamorfoza.
- Oslobođeno tijelo ostavlja dug identiteta za sobom kao relikt vremena u kojem je njegova konstrukcija bila dominantna agenda mode. Preobrazbom biotehnološkog konteksta moda se obraća neposrednom iskustvu tijela i tjelesnosti. U tranzicijskom prostoru povijesti koja se paralelno događa u virtualnom i realnom prostoru otvara se mogućnost konačne slobode tijela. Kreativna intervencija poprima ontologijski smisao stvaranja istinskog subjekta.
Ako istinsko vežemo uz tijelo samo, identitet pripisujemo svim kulturalnim procesima u kojima se ono manifestira. U tom smislu je posredovanje mode predstavljalo njenu primarnu funkciju od samog nastanka. Formiranje stanovitih društveno političkih okolnosti rezultiralo je sustavom unutar kojeg moda kao takva, jedino može i funkcionirati. Radi se naravno o sustavu u kojem profit predstavlja ishodište, cilj i motivaciju rasta i razvoja, i u kojem potrošnja kreira potrebu za promjenom. Što se, u aktualnom trenutku koji nas je tako radikalno podsjetio na uzročno posljedične činjenice života koji se temelji na iskorištavanju i konzumaciji, događa s modom kao ambivalentnim medijem koji simultano reprezentira, kritizira i propituje!?
Kao iskusna i lukava zavodnica, ona svoj teritorij ingeniozno transferira sve više na samo tijelo oblikujući novi izraz njegove slobode, uz istovremeni povratak magičnom činu odijevanja na način primarne taktilnosti i strpljive izgradnje dodira čiju smo vrijednost reevaluirali u recentnosti njegove okrutne uskrate. Ljepota propadanja posjeduje auru prolaznosti u kojoj eros manifestira nagonsku strukturu žudnje. Žudnje za vječnošću koja je neostvariva, a koja se obuzdava sublimacijom u kulturi. Ponovno približavanje odijevanja i mode gradi svoju neophodnost i u novo uspostavljenom ekološkom poretku poticanja održivosti i materijalnog recikliranja. Novi zanos reanimira čaroliju ručnog rada kao otpor masovnoj proizvodnji suvišnosti.
Kolekcija Metamorfoze stoji upravo na tom razmeđu svjetova koji se miješaju u svojim različitim vremenima nestajanja, transformacije i nastajanja, koji zazivaju duhove budućnosti stojeći na ostacima prošlosti. To je zov slobodnog tijela koje svoje identitete odbacuje kao prevaziđene vrijednosti bilo da se radi o rodnim, spolnim ili bilo kakvim društvenim ulogama. Mogućnost kretanja u decentraliziranoj mreži značenja oslobađa iskonskost našeg bića obučenog u tijelo, u kojega se moda upisuje simbolički, ritualno i autoreferencijalno. Što znači da posjeduje vjerodostojnost i vrijednost komunikacijske funkcije tijela i slike - poručila je dizajnerica.