U kinima smo nedavno gledali "Putnike", na Netflixu "Sjenu i kost", "Plemena Europe", "Bandu iz Baker Streeta"... Futuristički ili fantazijski filmovi i serije za tzv. mlade odrasle ("young adult") naprosto su sveprisutni. Trend ekranizacija takvog tipa "YA" literature postojan je već dobrih desetak godina unatoč usponima i padovima.
Sve je počelo kad se blockbusterski serijal o Harryju Potteru počeo približavati kraju i njegovo mjesto su tipovale adaptacije "Sumraka" i "Igara gladi", što se na koncu i dogodilo. Uspjeh filmova "Twilight" (2008.) i "The Hunger Games" (2011.), kao i njihovih nastavaka, potvrdio je blockbusterske box-office potencijale "young adult" fikcije.
Hollywood je najednom masovno počeo posjećivati knjižnice, odnosno čitati štivo iz njihovih "YA" sekcija. Filmove koji su uslijedili na tragu spomenutih gotovo da je teško pobrojati: "Percy Jackson", "Različita", "Divna stvorenja", "U sebi", "Instrumentarij smrtnika", "Davatelj", "Labirint: Nemogući bijeg"...
Bilo ih je toliko da nije svaki mogao postati kinohit, pronaći publiku i dobiti nastavke, postati franšiza na duge staze. Odnosno, kao u "Igrama gladi", nisu svi mogli ostvariti pobjedu u areni (kinu), netko je morao "stradati" u naletu snažnije konkurencije i bespoštenoj borbi na život i smrt (hit-promašaj), posebice što nisu svi ni bili jednako jaki (dobri).
Puno je tu bilo derivativnih, "deja vu" ostvarenja, najčešće postavljenih u distopijsku budućnost i fokusiranih na "odabranu" mladu junakinju/pobunjenicu koja ustaje protiv sistema, a zaljubit će se u ne jednog, nego dvojicu momaka.
Naravno, o (ne)uspjehu je ovisila i baza fanova, kao i širem krugu čitateljstva, koja je u slučaju "Hunger Games" veća u usporedbi s, recimo, "Mortal Instruments".
Točno kad je interes počeo jenjavati za ovaj tip filmova, na primjeru osrednje prođe "Smrtonosnih strojeva", "Mračnih umova" i "Nabora u vremenu", a prije novog kino/TV "revivala" ("Voyagers", "Shadow and Bone"...), zabilježen je uzlet realističnijih "young adult" filmova.
Romantične drame kao što su "Krive su zvijezde", "Gradovi na papiru", "Sve, baš sve", "S ljubavlju, Simon", "Iskazana mržnja"... stekle su zamjetnu popularnost i preselile se i na streaming servise (npr. "13 Reasons Why", "Euphoria"...).
U ovim filmovima i serijama protagonisti se hvataju u koštac s opipljivim realističnim problemima iz sadašnjosti kao što su homofobija i rasizam, a ne alegorične budućnosti njihovih vršnjaka iz distopijskih "YA" ostvarenja.
Ipak, zajedničko i jednima i drugima je bitka protiv sadašnjih i budućih autoriteta, tj. borba za socijalnu pravdu, pravo na individualnost, slobodu i bolji svijet koji, možda, mogu promijeniti ili se barem izboriti za sebe da ne budu dio mase, već individualci. Pritom često znaju nastupati kao "normalni" tinejdžeri, lišeni izrazitijih supermoći iz superjunačkih blockbustera, što ih čini lakšima za identificiranje s gledateljima.
Ključ istrajnosti "YA" filmova i serija leži upravo u tome. Mladi odrasli su danas progresivniji i društveno/politički angažiraniji, a ovi filmovi i serije često im govore istinu (radije nego šarene laže) o tome kako je biti mlad, pripremajući ih za ulazak u nesiguran svijet "starih odraslih", daleko od nevinosti djetinjstva i mladosti.
Pratite Stil i na Instagramu!