"Mi smo kao Gilmorice, samo s većim sisama", u jednoj sceni nove Netflixove serije govori Georgia (Brianne Howey), mlada majka tinejdžerice Ginny (odlična Antonia Gentry). Sve da Georgia to nije rekla naglas, fanovi “Gilmorica” bi zasigurno prepoznali poveznicu.
Zato je debitantska kreatorica Sarah Lampert, ujedno i producentica, napisala tu samosvjesnu provalu, kako bi javno obznanila sličnost između humoristično-dramske serije “Ginny&Georgia” i slično žanrirane/koncipirane “Gilmore Girls” prije nego je netko optuži da kopira televizijski klasik koji se emitirao od 2000. do 2007. godine s omiljenom Lauren Graham i Alexis Bledel u ulogama majke Lorelai i kćeri Rory.
Ipak, ključan je ovaj dodatak iza “mi smo kao Gilmorice”. “Ginny i Georgia” jesu “Gilmorice”, ali za 2020-e, tj. eru novijih “peak TV” serija poput popularne “Euforije” i “Malih požara posvuda”.
Posrijedi je, dakle, modernizirana inačica “Gilmore Girls” koja je gledala friške serije (“Euphoria”, “Little Fires Everywhere”, “Dead To Me”...) i pokušava replicirati najbolje od njih te usput pronaći nešto svoga u obraćanju mladim (samohranim) majkama i, napose, novim generacijama tinejdžera kakve odrastaju i sazrijevaju u nešto drukčijem svijetu u odnosu na generacije s početka 2000-ih.
Desetodijelna serija u tome ne uspijeva u cijelosti, preopterećena prevelikim nastojanjima i predugim trajanjem (oko 55 minuta po epizodi), ali znade ubosti trenutak autentičnosti. Najveći je problem u suprotstavljenim televizijskim poetikama koje se odražavaju i u glumačkim partijama.
Howey glumi mamu Georgiju koja ima dvoje djece s dva različita muškarca i partneri joj stradavaju kao da se nalazi u tipičnom “sitcomu”, odakle gleda kako će pobjeći na audiciju za treću sezonu također Netflixove “Dead To Me” (mračna prošlost i tajne lika).
“Volim mamu, ali ne želim biti ona”, govori kćerka Ginny koju, pak, mlada nada Gentry glumi na zlatnoj sredini između “Gilmorica” i “Euforije”, naklonjenija potonjoj seriji i nešto realističnijem portretu moderne tinejdžerice i temama seksualnosti, rase i klase.
“Ja sam ljudsko biće koje ima emocije”, kaže Ginny i njezinim emocijama vjerujemo, koliko god bile tinejdžerski pomiješane u srednjoškolskim godinama, razapete između simpatija, vršnjakinja i učitelja, posebice kad joj je rođendanska želja da je tretiraju kao odraslu osobu, a to takoreći već jest ili je barem odraslija od Georgije.
Između majke i kćerke nije velika razlika u godinama, što mamu gotovo čini više starijom sestrom, kao ni glumica koje ih igraju (Howey ima 32, Gentry 24), ali među likovima je razlika drastična. Georgia je standardni lik iz serije, ma koliko se raspoložena Howey trudila u ulozi, a Ginny ljudsko biće i djeluje znatno iskrenije.
Razliku premošćuje dobra kemija među glumicama koje nas nekako uspijevaju uvjeriti u njihov majka-kći odnos, makar se povremeno činilo da ne pripadaju istoj seriji. Možda ih pospoji planirana druga sezona. “Prvi put počinjem razumjeti majku”, Ginny kao da najavljuje bolje razumijevanje serije.