Trebao je to biti veliki povratak na televiziju Jossa Whedona, kreatora i režisera niza poznatih serija iz devedesetih i s početka novog milenija, kao što su "Buffy: Ubojica vampira", "Firefly", "Angel" i "Kuća lutaka".
Whedon je u posljednjem desetljeću bio zauzet oko Marvelovih superjunačkih blockbustera "Osvetnici 1&2" (2012., 2015.), da bi 2017. dobio zadatak da dovrši snimanje konkurentske DC-jeve "Lige pravde" nakon privatne tragedije Zacka Snydera, zbog koje je ovaj morao napustiti snimanje.
S filmom "Justice League" Whedon se baš i nije proslavio, nakon čega se preselio na mali ekran i 2019. počeo stvarati priču za seriju "The Nevers" ("Nemoguće") u ulozi kreatora i producenta.
Ipak, prošlogodišnja prozivka Whedona od strane glumca Raya Fishera (lik Cyborga) na račun njegova neprofesionalnog i zlostavljačkog ponašanja na setu "Lige pravde" snažno je odjeknula u industriji, a na to su se nadovezale i slične nedavne optužbe Charisme Carpenter, ženske zvijezde serije "Angel" koja je glumila i u "Buffy".
Whedon je krajem prošle godine samoinicijativno napustio TV projekt "The Nevers", ističući teškoću stvaranja u pandemijskim uvjetima.
Njegovo mjesto je zauzela Philippa Goslett, da nadgleda drugih šest epizoda prve sezone 12-dijelne serije koja počinje s emitiranjem na HBO-u 12. travnja, ironično nedugo nakon što je na istom kanalu premijeru imala Snyderova verzija filma "Justice League".
Četiri od prvih šest epizoda, dostupnih za recenzentski (p)ogled, posjeduju Whedonov pečat. "Nemoguće" je na određeni način "Buffy" u viktorijanskoj Engleskoj na izmaku 19. stoljeća koja tamo sreće "Družbu pravih džentlmena".
Jedan nadnaravni događaj oplemenio je neke ljude natprirodnim moćima (vatrene, iscjeliteljske...), uglavnom žene poput Amalije True i Penance Adair (Laura Donnelly, Ann Skelly), pretvorivši ih u viktorijanske "X-(wo)men".
Amalia i Penance nastoje zaštititi takve izopćene žene, tzv. Odabrane, od misterioznih ljudi koji s njima imaju drukčije planove. Dakle, imamo najmanje dvije Buffy u eri kad su se junačili isključivo muškarci, što je zgodno, a i u skladu s #MeToo pokretom, utoliko i ironično s obzirom na optuženog Whedona kao tvorca snažnih ženskih likova.
Junakinje umiju projicirati "girl power" (među glumicama u usponu ističe se Eleanor Tomlinson, "Colette"), "steampunkovska" akcija, scenografija i kostimografija su na solidnoj TV razini, efekti više nego pristojni, čak i na korak do izazivanja filmske magije u pojedinim prizorima (letjelica, krijesnice).
S druge strane, serija u prve četiri epizode šteka na drugim važnim poljima, poput režije, naracije i karakterizacije. Ton je neujednačen i lomi se između ozbiljnog i lepršavog, likova je previše da ni iskusniji glumci ne mogu ostaviti poseban dojam (Ben Chaplin, Olivia Williams, Nick Frost, James Norton) i dosta toga djeluje nasumično nabacano, uključujući i golotinju po principu neka se nađe u kadru u nedostatku "Igre prijestolja".
Preporuka je, ukratko, umjerena za seriju koja ima potencijala "nemoguće" pretvoriti u moguće, ali pitanje je hoće li ga realizirati do kraja sezone ili ne. Never say "Nevers"... again?