Odnedavno je u svijetu tetoviranja sve popularnija tehnika stick and poke koje se radi samo iglom, tintom i rukom. Doživjela je pravi boom jer je opremu nabaviti lako pa si ljudi mogu sami napraviti male crteže bez da odlaze kod profesionalaca. U tom slučaju uglavnom se radi o sitnim tetovažama, uglavnom jednostavnim simbolima. Tehnika ipak nije rezervirana samo za amatere, na Instagramu sve više pronalazimo majstore koji su odbacili mašinicu i prešli na ovu metodu. Jedna od najzanimljivijih Tattoo meštrovica, kako samu sebe naziva, u hrvatskoj definitivno je Yvonne Tadić čije tetovaže stalno gledamo na njenom profilu Tatuirovke.
-Stick and poke mogu opisati kao analogno tetoviranje jer nema stroja nego ga imitira ljudska ruka. To je bila prva tehnika tetoviranja koja se još uvijek koristi na Tajlandu, na Filipinima, naše su prabake to radile za vrijeme osmanske okupacije.
Opremu se lako nabavlja preko interneta, ali ljudi ponekad koriste i ono što mogu naći u kući, običnu šivaću iglu i tintu. Tetoviranje u kućnim uvjetima može završiti loše, tetovaže 'ne ostare dobro', a može doći i do infekcije - upozorava Yvonne.
Ona je ipak sebi tako napravila prvu tetovažu još dok je bila maturantica. Jasno, ta se po kvaliteti ne može usporediti s onima koje radi danas, ali joj nije žao što se na taj način ukrasila jer kaže da se sjeća koliko se tada osjećala kul zbog toga što je sama sebe tetovirala i da joj je ta tetovaža draga uspomena na to razdoblje.
- Prvu pravu iglu i tintu sam dobila od bivšeg dečka 2016. i računam da je to godina kad sam počela tetovirati jer je nakon toga sve prešlo u nešto ozbiljnije. Prvo sam se vježbala na sebi, a nenormalno sam zahvalna i svojim prijateljima koji su bili dovoljno ludi da mi daju da tetovaže radim na njima - priča mlada tattoo artistica te odmah nudi niz upozorenja naglašavajući kako stick and poke tehnika nije nimalo bezazlena razbibriga.
Kad netko nema iskustva, veli nam Yvonne, ne zna kontrolirati ruku na odgovarajući način pa ubodi mogu biti preduboki, a linije deblje i nespretnije. Svaka tetovaža je vježba, a kako je prvenstveno vježbala na sebi pitala sam je koliko ih sada ima. Trebalo joj je nekoliko sekundi za provjeru pa je na kraju rekla osam. I sve ih je sama sebi napravila.
- Znam da su mi prve tetovaže bile užasne, ali su s vremenom postajale sve bolje. Namjerno na Instagramu ostavljam stare slike da ljudi vide kako napredujem zahvaljujući tome što dolaze i daju mi povjerenje - ističe "meštrovica".
Do sada je najviše ljudi tetovirala u Zagrebu, no ovog je ljeta na Hvaru imala pune ruke posla, znala je raditi i po dvije dnevno. Pomogla joj je reklama koju je objavila, ali zapravo joj je najviše klijenata donijela usmena preporuka jer se na otoku više manje svi poznaju.
- Dosta sam radila hvarske motive koji su se svidjeli ljudima pa su ih stalno htjeli još. Postalo me je u jednom trenutku strah da se ne izližu pa sam rekla "ljudi, dosta je" i prestala ih crtati. Uostalom, ima još otoka! - smije se Yvonne.
Istaknula je kako se prije svakog tetoviranja mora točno dogovoriti gdje će se i kada naći s klijentom jer još nema svoj prostor, a walk-in tetoviranjem se dobije dosta novih. Poteškoće u odabiru mjesta i otvaranjhu vlastitog studija stvara joj i to što živi na Hvaru i u Zagrebu, a odnedavno studira u Rusiji. Baš je u Rusiji našla svoje umjetničko ime.
- Na ruskom se kaže tatuirovka, ali sam ja uzela hrvatski sufiks, tj. nastavak za množinu da bude sinteza mog ruskog i hrvatskog života. Kad je počela pandemija izgubila sam se iz Rusije i sad sam tu i pratim predavanja online, ali se nadam se da ću se do proljeća moći vratiti - priča Yvonne.
Kaže da tamo nije baš često tetovirala jer joj se u gradu s četiri milijuna ljudi u kojem mnogi rade genijalan stick and poke već godinama bilo puno teže probiti do klijenata. Tamo svi prate što se događa u cijelom svijetu i onda to razvijaju u nekom svom smjeru, tako da su joj u tome najzanimljiviji Rusi i Ukrajinci.
- Oni koriste puno dark motiva, ali im je tehnika super jer se koriste jakim kontrastima crne i bijele bez nijansi između. Tako rade portrete, krajolike i to baš super izgleda, ali ne znam bi li kod nas bilo puno publike za to - objašnjava Yvonne koja također ima svoj specifičan stil, ali ga usklađuje sa željama klijenata.
Kaže da je zapravo najučestaliji način dogovora da netko ima ideju i onda hoće da je ona nacrta, ali ponekad ljudi odaberu nešto iz njene bilježnice ili im Yvonne pošalje svoje prijedloge. Zapravo je kod stick and pokea najteže kad netko donese svoj crtež i želi identičnu tetovažu jer u ovoj metodi sve dosta ovisi o njenoj ruci, ali s obzirom na to da je sad već razvila skill i to joj je postalo ok.
- Najljepša stvar kod tetoviranja je što upoznaš puno ljudi s kojima se vrlo lako zbližiš. Nije baš učestala stvar kad nekoga prvi put vidiš da se odmah dodirujete, a kamoli da si nanosite bol. Ponekad ljudi žele da im napravim neku intimniju tetovažu i onda mi ispričaju priču iza toga što meni stvarno puno znači jer je onda mogu bolje i napraviti - priznaje 'tatuirovka' Yvonne