StoryEditor
Više od sportalegendarni ‘power‘

Spajao je kraj s krajem, razmišljao o samoubojstvu, a na račun svog hobija postao je jedan od najvećih britanskih sportaša u povijesti

7. siječnja 2021. - 21:00

Mnogi od nas u nekoj su fazi svog života provodili večeri i večeri u barovima, a vrijeme se „ubijalo” uz bilijar ili pikado. Gađanje šarenog kruga strelicama bilo je nepresušni izvor zabave, a nemalo puta nam se u glavi javila ideja: „Kada bih samo mogao od ovoga živjeti”.

Jedna od osoba koja zaista od toga i živi, i to sjajno, je Phil Taylor.

Taylor je legenda pikada, najuspješniji, najtrofejniji i najbogatiji bacaš strelica u povijesti i ikona sporta koju je BBC 2015. godine proglasio jednim od deset najvećih britanskih sportaša u posljednjih 35 godina, što je nevjerojatno priznanje ako znamo koliko je Velika Britanija bogata sportašima i sportskim uspjesima.

Kao dijete nije imao struju ni vodu

Taylorova je priča pomalo klasični primjer narativa „krenuo je s dna i došao do vrha”, iako se njegovo dno nalazilo ekstremno nisko. Njegovi roditelji, Doug i Liz Taylor (ne glumica, naravno) bili su izuzetno siromašni, a plaća njegovog oca koji je radio kao zidar nije bila dovoljna niti da im osigura osnovne životne potrepštine.

Taylorovi su živjeli u stanu u Stokeu koji nije imao vodu, dok su struju uzimali od susjeda kroz rupu u zidu. Televizor im je bio samo daleki san, stoga Phil zaista nije imao što raditi u kući osim gađati strelicama ploču koju je imao na zidu. Njegov talent bio je evidentan već od malih nogu, a Taylor stariji je to primijetio.

- Razbijao bih oca na pikadu i bio sam svjestan da imam talenta još otkad sam bio dijete. Otac je znao da mogu uspjeti kao igrač pikada, ali ja sam smatrao da se moram prihvatiti posla – prisjeća se Phil.

Taylor je već sa 16 godina napustio školu i zaposlio se u željezari gdje je izrađivao metalne ploče, a kasnije je prešao na izrađivanje keramičkih drški za WC papir. Tamo je zarađivao otprilike 60 eura tjedno, a svoje slobodno vrijeme provodio je u baru igrajući pikado, no i dalje ga nije shvaćao ozbiljno.

Prijelomna točka u njegovom životu dogodila se 1986., kada se kao 26-godišnjak preselio u kuću pokraj puba legendarnog pikadista Erica Bristowa. Bristow je inače jedan od najuspješnijih pikadista u povijesti i upravo se on smatra zaslužnim za globalizaciju sporta 80-ih godina prošlog stoljeća.

Ulazak u svijet profesionalnog pikada

Nekoliko mjeseci nakon što se Taylor ozbiljnije posvetio pikadu, njegova supruga Yvonne kupila mu je za rođendan set strelica, a iste godine Phil je izabran za jednog od predstavnika lokalne momčadi. No Bristow je u Tayloru vidio puno veći potencijal te je odlučio uzeti stvari u svoje ruke. Posudio je Philu 10.000 funti da zagazi u profesionalne vode, ali samo pod uvjetom da da otkaz na poslu i u potpunosti se posveti pikadu.

image
Arhiva/AFP

Taylor je to i učinio, ali u prvoj godini svoje profesionalne karijere nije ostvario veći uspjeh. Tek je 1988. osvojio svoj prvi naslov na Canadian Openu, pobijedivši u finalu tadašnjeg svjetskog prvaka Boba Andersona. Dvije godine kasnije uspio se kvalificirati na Svjetsko prvenstvo, a iako je smatran velikim autsajderom uspio je doći do finala gdje ga je čekao njegov mentor Bristow.

Bristow je tada već razvio „tikove” koji su ga ometali u igri, stoga ga je Taylor, koji je tada bio u naletu, bez većih problema pobijedio sa 6:1 u setovima. Taj naslov utabao je put Taylorovoj dominaciji sportom, a nakon što je sljedeće godine ispao u četvrtfinalu SP-a od kasnijeg osvajača Dennisa Priestleya, 1992. je vratio naslov u svoje ruke.

- Bio sam nadobudan, agresivan igrač, baš kao i Eric. On me naučio kako mentalno zlostavljati protivnike i ne pokazivati strah. Bio mi je poput brata – rekao je Taylor jednom prilikom.

U to vrijeme Britanska pikado organizacija (BDO) naišla je na velike probleme, jer je izgubila mnogo sponzora i televizijske prijenose, zbog čega je nezadovoljstvo među igračima raslo. Stoga su Taylor i ostali pikadisti iz svjetskog vrha odlučili osnovati Svjetsku pikado organizaciju (WDO), koja je kasnije preimenovana u Professional Darts Corporation (PDC), po čemu je poznata i danas. BDO je igračima koji su se priključili novoosnovanoj organizaciji zabranio nastup na Svjetskom prvenstvu, a pripadnici tadašnjeg WDO-a osnovali su svoje natjecanje, koje se danas smatra najvećim na svijetu.

Apsolutna dominacija pikado svijetom i optužbe za napastovanje

Taylor je u prvom izdanju World Darts Championshipa izgubio u finalu, ali je 1995. došao do naslova koji je označio početak njegove dominacije koja će trajati više od desetljeća. Taylor će od 1995. do 2006. osvojiti čak 11 naslova od mogućih 12 (2003. je tijesno izgubio u finalu od Johna Parta), dok će od 2007. do 2018. doći do još tri trofeja svjetskog prvaka i tri druga mjesta.

Taylor je od djetinjstva bio naviknut na mukotrpan rad i spajanje kraja s krajem, a kako sam kaže, tek je 2011., kada je u tri uzastopne večeri zaradio 60.000 funti, zaista shvatio da je bogat.

- U tri večeri sam zaradio više novca nego što je moj otac zaradio tijekom cijelog svog života. To nije bilo normalno – rekao je Taylor.

image
Taylor s trofejem svjetskog prvaka 2013., u finalu je pobijedio Michaela van Gerwena
Arhiva/AFP

No kao što je to slučaj i s većinom zvijezda, Taylorova slava imala je i svoju tamu stranu. U listopadu 1999. nakon egzibicijskog meča u Škotskoj, Phil je otišao s dvjema djevojkama, 23-godišnjakinjom i 25-godišnjakinjom u svoj kombi, a one su ga nakon toga optužile za pokušaj napastovanja. Taylor je odbacio optužbe, a one su izašle u javnost 2001. kada ga je sud proglasio krivim i kaznio sa 2.000 funti.

Naravno, sama kazna nije toliko zaboljela Taylora kao javna sramota kojoj je bio izložen, a koja je rezultirala i time da ostane bez odličja Člana Reda Britanskog Carstva (MBE) koje mu je trebalo biti dodijeljeno te godine.

Taylor je taj period opisao kao „dvije najgore godine mog života”, a kasnije je priznao i da je razmišljao o samoubojstvu. Nakon tog događaja razveo se sa suprugom Yvonne s kojom je bio 23 godine, a njoj je u brakorazvodnoj parnici pripalo 3.4 milijuna funti.

Najuspješniji pikadist u povijesti

Osim 16 naslova svjetskog prvaka, Taylor je osvojio nebrojeno mnogo drugih važnih i manje važnih turnira te postavio gomilu rekorda, među kojima se izdvajaju onaj za najbolji prosjek tri strelice u karijeri (101.28), najbolji prosjek tri strelice u godini (104.73) i najbolji prosjek tri strelice na jednom turniru (111.54).

Jedini igrač koji je bolji u međusobnom omjeru od Taylora je Rob Cross koji se s njim susreo samo jednom, u finalu Svjetskog prvenstva 2018., odnosno u posljednjem Taylorovom profesionalnom meču. Od igrača s kojima je Taylor igrao više od jednog puta, najteži protivnik mu je bio Michael van Gerwen protiv kojeg Englez ima "samo" 56.67% pobjeda. Dakle, nijedan igrač koji je s Taylorom igrao više od jednom nema pozitivan međusobni omjer s njim.

image
Taylor pozdravlja navijače nakon poraza u svom posljednjem profesionalnom meču
Arhiva/AFP

"The Power", kako Tayloru glasi nadimak, bio je možda i najvažniji kotačić u populariziranju sporta koji je danas puno više od samog natjecanja. Pikado turniri, a pogotovo Svjetsko prvenstvo koje se održava na prijelazu iz stare godine u novu, popraćeni su ekstatičnom publikom koja se prvenstveno dolazi dobro zabaviti i koja svaku „180-icu” poprati oduševljenjem, tko god ju pogodio.

Priča oko njegovog nadimka također je zanimljiva, a datira iz 1995. kada mu je producent Sky Sportsa Peter Judge jednom prilikom rekao da bi si trebao nadjenuti nekakav nadimak. U tom trenutku Judge je zgazio na praznu kutiju singla "The Power" od benda "Snap!" i Phil je odlučio da će uzeti taj nadimak te je od tada na pozornicu izlazio uz taktove upravo te pjesme.

Taylor se odlučio umiroviti 2018., nakon 30 godina profesionalne karijere, a u toj odluci mu je pomogao nitko drugi doli otac Robbieja Williamsa. Iako se Phil drži podalje od svjetala reflektora, blizak je prijatelj s popularnim glazbenikom.

- Rob je izuzetno prizemljen i jako smo slični. I njemu je učitelj rekao kad je bio dijete da ništa neće napraviti u životu, baš kao i meni – kaže Taylor.

Williamsov otac puno je pomogao Tayloru nakon što mu je 1997. otac preminuo od raka crijeva, a upravo je savjet oca popularnog glazbenika bio ključan u Philovoj odluci da se umirovi.

- Pitao sam ga kako ću znati kada se trebam umiroviti, a on mi je na to odgovorio: „Znat ćeš. Jedno jutro ćeš se probuditi i jednostavno znati da je to to, da ti je dosta” – prisjeća se Taylor.

Tako je i bilo, a njegovo umirovljenje označilo je kraj jedne ere u svijetu pikada. Ere koja ne bi bila ni približno takva kakva jest bez njegovog doprinosa. Taylor je odigrao možda i ključnu ulogu u pretvorbi tradicionalne barske igre koja je kao profesionalni sport bila skoro na izdisaju u spektakl svjetskih razmjera koji zanima i one koji se uopće ne bave pikadom.

Phil Taylor je alfa i omega pikada, i morat će proći desetljeća prije nego se netko bude mogao staviti u istu rečenicu s njim. Iako, pitanje je hoće li se to uopće ikada i dogoditi.

Ostale priče iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. srpanj 2021 22:26