StoryEditor
Više od sportaususret euru

On je legenda čiji je spektakularan gol iz Beograda do danas ostao noćna mora za vratare i mjerna jedinica za hrabrost nogometaša

6. lipnja 2021. - 20:15

Europsko prvenstvo u nogometu, koje se nije odigralo prošle godine zbog pandemije koronavirusa, napokon kreće sljedećeg petka, a tim povodom odlučili smo današnji tekst iz serijala 'Više od sporta' posvetiti nogometašu koji zauzima posebno mjesto u povijesti europskih smotri.

Rijetko koji potez je kroz povijest bio istovremeno odraz hrabrosti onoga koji ga izvede i poniženje za onoga koji ga pokušava zaustaviti, kao što je to slučaj s udarcem kojeg je 1976. izveo Antonín Panenka u finalu Eura na beogradskoj Marakani, a koji je do danas ostao "zlatni standard" izvođenja jedanaesteraca. 

Panenka je prvih 14 godina svoje igračke karijere proveo u praškom Bohemiansu, jer je u Čehoslovačkoj na snazi bilo strogo pravilo prema kojem je igračima bilo jako teško ostvariti transfer unutar zemlje, dok u inozemstvo nisu smjeli prije nego što bi napunili 32 godine i odigrali 50 utakmica za reprezentaciju.

Bio je veznjak poznat po finom dodiru, odličnom pregledu igre i dobrom izvođenju prekida, dok trčati i uklizavati nije baš volio. S obzirom na njegove igračke karakteristike, logičnim se nametnulo da upravo on bude izvođač kaznenih udaraca u momčadi, ali do 1974. njegova uspješnost s bijele točke nije bila bogzna kakva. Antonín je zbog toga odlučio posvetiti se vježbanju penala.

'Noćima sam ležao budan i razmišljao kako povratiti svoje gubitke'

Počeo je redovito ostajati nakon treninga i nadmetati se sa svojim vratarom Zdeněkom Hruškom te se dvojac kladio u čokoladu i pivo, a ponekad i novac.

- Bio je sjajan u branjenju jedanaesteraca. Često me pobjeđivao i stajao me dosta novca. Noćima sam ležao budan i razmišljao kako ga nadmudriti i povratiti svoje gubitke – rekao je Panenka.

Mnoge besane noći urodile su idejom o laganom udarcu po sredini gola.

- Znao sam da se vratari većinom bacaju u jednu strani, ali ako udariš loptu prejako, mogu je obraniti nogom. No ako je udarac lagan, vratar se ne može vratiti na sredinu kada se već bacio u jednu stranu – obrazložio je svoju ideju.

Panenkina logika bila je dobra, s obzirom na to da nije tajna da je vratarima psihološki teže ostati na sredini nego baciti se u stranu, jer kada se bace i ne uspiju obraniti udarac, svejedno ostaje dojam da su nešto pokušali napraviti, dok im čin ostajanja na sredini na neki način teže pada ako ne uspiju obraniti udarac, dok ni navijači na to ne gledaju blagonaklono.

image
AFP

I zaista, Hruški je bilo sve teže pročitati njegove udarce i Panenka je počeo dobivati sve više oklada. Kako mu je uspješnost na treninzima rasla, tako je taj udarac počeo koristiti prvo na prijateljskim, a onda i na prvenstvenim utakmicama. Glas o načinu na koji veznjak Bohemiansa izvodi kaznene udarce proširio se Čehoslovačkom, ali vratarima je i dalje bilo teško prisiliti se ostati po sredini. Tako je posljednji vratar kojeg je Panenka „ponizio” prije odlaska na EURO bio prvi vratar čehoslovačke reprezentacije Ivo Viktor.

Viktor je znao kako postoji velika šansa da će njegov kolega iz reprezentacije poslati lagani lob po sredini gola, ali svejedno nije smogao snage da ostane na sredini. Bacio se u jednu stranu, a lopta je, naravno, ušla lagano po sredini gola.

Jedan od 'najikonskijih' poteza u povijesti nogometa

No, Panenkin stil izvođenja kaznenih udaraca nije se proširio izvan granica Čehoslovačke, zbog čega je on bio novost za njemačkog vratara Seppa Maiera u beogradskom finalu Eura 1976. Čehoslovaci su osvojili svoju kvalifikacijsku skupinu ispred Engleske, izbacili SSSR u četvrtfinalu i zatim pobijedili Nizozemce u Maksimiru nakon produžetaka.

U finalu ih je čekala Zapadna Njemačka, a susret je završio 2:2 zahvaljujući pogotku Bernda Hölzenbeina u 89. minuti. Nakon što su u produžecima mreže mirovale, pristupilo se izvođenju jedanaesteraca. Nakon tri serije rezultat je bio 3:3, a onda je u četvrtoj Uli Hoeneß poslao loptu preko gola. Na scenu je tada stupio Panenka, kojeg je nekoliko sati ranije u hotelu Viktor pokušavao odgovoriti od nauma u slučaju da zaista dođe do raspucavanja.

- Bio sam tisuću posto siguran da ću izvesti jedanaesterac na taj način i da ću ga zabiti – prisjeća se Panenka.

Zaletio se na loptu kao da će je opaliti svom snagom i onda izveo udarac kojem je svjedočila cijela Europa i koji je do današnjeg dana ostao jedan od "najikonskijih" poteza u povijesti nogometa. Maier je otišao u lijevu stranu i nemoćno gledao kako lopta ulazi u gol, a Čehoslovačka slavi naslov europskog prvaka. Njemački vratar bio je toliko šokiran da je bio uvjeren da je Panenka prekršio pravila kod izvođenja.

- Bacio sam se u lijevu stranu, on je uputio izuzetno slab udarac i lopta je jedva ušla u gol. Pogledao sam suca i podigao obje ruke u znak protesta, ali on je zazviždao dvaput i priznao gol. Mislim da je Panenka prekršio pravila – napisao je Maier u svojoj autobiografiji.

image
Pavel Mazáč/Cnc/Profimedia

No Panenka nije prekršio nikakvo pravilo, a kako sam kaže, odlučujući penal je tako izveo kako bi gledateljima pružio nezaboravno iskustvo. No, kada se kasnije osvrnuo na svoju karijeru, Antonín je imao pomiješane osjećaje u vezi tog jedanaesterca.

- Taj penal je u drugi plan bacio sve moje golove, dodavanja... Sve što sam ikada napravio. Ali čovjek se mora pomiriti s tim. Naravno, s jedne strane sam zaista ponosan na taj potez, ali s druge strane... Ne mogu reći da sam razočaran, ali da, možda djelomično – izjavio je Čeh jednom prilikom.

Ako do tada nitko izvan Čehoslovačke nije znao za njegov način izvođenja jedanaesterca, sada je za to znala cijela Europa, zbog čega je Panenki bilo teško ponovno skupiti hrabrosti za takvo nešto. Nakon Eura, u kratko vrijeme je promašio četiri kaznena udarca u domaćem prvenstvu, a protivnički vratari su ga počeli sve češće izazivati da i njih pokuša „poniziti” kao i Maiera.

image
Votava/Imagno/Profimedia

Pred susret kvalifikacija za EURO 1980. s Francuskom, František Štambachr nagovarao je Panenku da ponovno izvede penal na takav način ako se nađe u prilici za to. Panenka mu je rekao da će to učiniti, ali samo ako u tom trenutku pobjeda Čehoslovačke već bude osigurana, a svoju priliku je i dočekao. U 67. minuti Marián Masný srušen je u protivničkom šesnaestercu, a čehoslovački izbornik Jozef Vengloš rekao je Panenki da izvede najstrožu kaznu.

- Da je znao moju namjeru, sigurno bi izabrao nekog drugog da izvede penal – prisjetio se Panenka.

Rezultat je u tom trenutku bio 0:0, dakle situacija nije mogla biti dalje od riješene, ali Panenka se svejedno odlučio ponoviti ono što je napravio u Beogradu. Poslao je Dominiquea Dropsyja na tlo, a loptu u laganom luku po sredini gola. Kako je sam rekao, bio je dvostruko sretniji tog dana, nego u finalu Eura 1976., jer je ovoga puta bio samo „100 posto siguran da će uspjeti u naumu”, za razliku od onih „1000 posto” iz ogleda s Maierom. Četiri minute nakon toga Štambachr je povisio na 2:0, a ta pobjeda utabala je put Čehoslovačkoj do vrha kvalifikacijske skupine.

Čehoslovaci su na sljedećem Euru osvojili treće mjesto, i to ponovno nakon raspucavanja. Ovoga puta na drugoj strani su bili Italija i Dino Zoff, a Panenka je ponovno pucao peti jedanaesterac. No nije posegnuo za udarcem koji je po njemu dobio ime, već se odlučio na sigurniju varijantu i poslao Zoffa u jednu, a loptu u drugu stranu.

Nakon 14 godina u Čehoslovačkoj, 1981. je prešao u redove bečkog Rapida u kojem je pod paskom Otta Barića osvojio dva naslova prvaka Austrije, a danas obnaša dužnost predsjednika Bohemiansa. No, kao što je i sam rekao, unatoč bogatoj karijeri povijest će ga prvenstveno pamtiti kao čovjeka koji je izmislio udarac koji do danas budi posebne emocije kod gledatelja, a zbog kojeg treneri rijetku čupaju kosu.

image
AFP

Svi se sjećamo Zidaneove „panenke” u finalu Svjetskog prvenstva 2006. koja je jedva ušla u gol nakon što se prvo odbila od grede, a zasigurno je i legendarnom Francuzu u tom trenutku srce na trenutak bilo zastalo, jer rijetko što je za igrača toliko ponižavajuće kao kad mu vratar obrani „panenku”.

Pognuta glava i izbezumljeni pogled najčešće su reakcije nogometaša koji pokušavajući poniziti vratara i sami budu poniženi činjenicom da im je golman mrtav hladan uhvatio loptu. Jedan takav primjer mogli smo vidjeti i nedavno, kada je Sergio Aguero u derbiju Manchester Cityja i Chelseaja u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena pokušao „prodati panenku” gostujućem vrataru Mendyju. Senegalac je ostao na sredini i lagano uhvatio loptu, a City u drugom poluvremenu izgubio utakmicu.

Ali to je „panenka”, udarac zbog kojeg možeš postati ikona, ali i tragičar kojem navijači nikada neće zaboraviti neuspjeli pokušaj. Zbog toga je ni nakon 45 godina od premijere na velikoj sceni ne viđamo tako često i zbog toga je ona i dalje nogometni standard na koji .

Što se tiče njegovog tvorca, on će ostati zapisan kao jedini koji je donio svojoj reprezentaciji trofej na velikom natjecanju upravo s tim udarcem. I nakon njega je bilo igrača koji su se na velikim natjecanjima odlučivali za „panenku” i zabijali, ali nitko nije na taj način pogodio odlučujući jedanaesterac. A nove tehnike izvođenja kojima se vrhunski nogometaši danas sve češće priklanjaju sve nas više udaljavaju od reprize tog epskog finala 1976.

Antonín Panenka možda nije bio dobar igrač kao Maradona, Pelé, Ronaldo ili Messi. Možda nije osvojio trofeja koliko i Dani Alves, niti je igrao za toliko vrhunskih klubova kao primjerice Zlatan Ibrahimović. Ali zbog svog hrabrog i inovativnog poteza ostat će upamćen kao jedan od najutjecajnijih igrača u povijesti nogometa.

Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. srpanj 2021 23:41