StoryEditor
Više od sportaspecijal euro 2020

Na mjesec dana je bio najbolji nogometaš Europe, predvodio je svoju reprezentaciju do kontroverznog naslova, a onda je postao europarlamentarac

4. srpnja 2021. - 22:01

Točno na današnji dan prije 17 godina Grčka je šokirala cijeli svijet, kada je nakon sjajno odigranog turnira u finalu pobijedila domaćina Portugal i okrunila se naslovom prvaka Europe.

Arhitekt grčke bajke koju su mnogi nogometni puristi, pak, proglasili sramotom za nogomet, bio je legendarni njemački trener Otto Rehhagel koji je od skupine igrača za koju nije bilo briga čak ni ljude u Grčkoj stvorio sjajnu ekipu koja je igrala kao jedan i redom pobjeđivala europske velikane.

Njegova produžena ruka na terenu bio je Theodoros Zagorakis, igrač koji je nakon Eura 2004. u svom nrodu postao „besmrtan” i koji si je zauvijek osigurao status kultnog nogometnog heroja. Zagorakis je zahvaljujući sjajnim igrama na tom prvenstvu izabran za najboljeg igrača turnira te je uvršten u idealnu momčad Eura, a tijekom tih nešto manje od mjesec djelovao je kao najbolji centralni veznjak na svijetu.

Skromna klupska karijera

Zagorakis je rođen u Kavali, gradu na sjeveroistoku Grčke, a za istoimeni klub je upisao seniorski debi sa 17 godina. Tamo se sprijateljio sa Zisisom Vryzasom, također jednim od ključnih igrača uspjeha Grčke, a njegove dobre igre 1992. osigurale su mu transfer u PAOK.

I tamo je nastavio sa sjajnim predstavama te je s vremenom preuzeo kapetansku traku. Gotovo uvijek je bio na visokoj razini, a zahvaljujući svom sjajnom udarcu znao je pomoći svojoj ekipi s golovima. Zatim je na njegova vrata pokucao Leicester City i Zagorakis se odlučio okušati u engleskoj Premier ligi.

S „lisicama” je igrao dva uzastopna finala Liga kupa, od kojih je jedan i osvojio, a navijači ga do danas pamte s posebnom naklonošću. Njegov beskompromisni stil igre u kojem se nikada nije štedio jednostavno je morao izazvati simpatije otočkih ljubitelja nogometa, a pamti se i njegova kratka epizoda na golu iz finala Liga kupa 1999./00. kada je navukao rukavice nakon što su se oba golmana Leicestera ozlijedila.

image
AFP

Razočaran činjenicom da ga trener Martin O'Neill ne vidi kao standardnog prvotimca, odlučio se vratiti u Grčku, točnije u AEK. Tamo je 2002. osvojio grčki kup, što mu je bio tek drugi trofej u karijeri, a u svojoj posljednjoj sezoni u žuto-crnom dresu pristao je na značajno smanjenje plaće, zbog čega ga je nakon Eura 2004. klub besplatno pustio u Bolognu.

Zahvaljujući njegovim liderskim kvalitetama Nikolaos Christidis mu je prvi put dao da nosi traku u reprezentativnom dresu, ali je stalni kapetan postao tek na Euru 2004. Uistinu spektakularnom Euru.

Nogometna bajka/horor

Grci su na europsku smotru stigli kao pobjednici kvalifikacijske skupine u kojoj su još bili Španjolska, Ukrajina, Armenija i Sjeverna Irska. Rehhagelova momčad izgubila je prva dva susreta kvalifikacija od Španjolske i Ukrajine, ali je onda ostvarila šest uzastopnih pobjeda i iznenađujuće završila ciklus na prvom mjestu skupine 6.

Bez obzira na to, koeficijent na njihovo osvajanje Europskog prvenstva bio je ogromnih 150-1 i samo se Latvija smatrala većim autsajderom. No, Grčka je odmah na startu turnira šokirala Portugal na Dragãu i dala do znanja da će imati što za reći na prvenstvu. Iznenađenje nogometne javnosti bilo je još veće nakon što su u sljedećem kolu odigrali 1:1 sa Španjolskom, a iako su nakon dvije odigrane utakmice imali četiri boda, u posljednjem susretu grupne faze izgubili su od Rusije i na kraju jedva prošli dalje zbog bolje gol razlike u odnosu na Španjolsku.

U četvrtfinalu su ih čekali aktualni europski prvaci Francuzi, ali Grčka je odigrala defenzivno sjajnu utakmicu i prošla dalje s minimalnih 1:0. Zagorakis se u 65. minuti sjurio po desnoj strani i sjajno pronašao Angelosa Charisteasa koji je glavom matirao Bartheza. Već je ta pobjeda izazvala prijezir diljem Europe zbog stila kojim je Rehhagelova momčad igrala, a kada su u polufinalu s istim rezultatom izbacili jednu od najtalentiranijih ekipa na prvenstvu – Češku – nije bilo puno onih koji su za njih navijali u finalu. Traianos Dellas je u nadoknadi prvog produžetka zabio gol glavom nakon kornera, a kako je tada na snazi bilo pravilo „srebrnog gola”, njegov pogodak je zapravo bio „zlatni”.

No, Grke predvođene Zagorakisom nije bilo briga kako ih javnost percipira. Oni su imali svoj cilj i i znali su kako žele doći do njega.

"Imali smo samo dva načina na koji smo napadali – iz kontre i i iz kornera", rekao je Rehhagel u dokumentarcu „King Otto”.

Nijemac nije lagao, jer je Grčka u finalu ponovno slavila s istim rezultatom kao i u prethodne dvije utakmice knockout faze, gol je ponovno postignut glavom, a strijelac je bio Charisteas nakon udarca iz kuta.

image
AFP

Zagorakis je podigao trofej Henrija Delaunaya i donio ga svojim oduševljenim sugrađanima, a to mu je bio i ostao tek treći momčadski naslov koji je osvojio u svojoj igračkoj karijeri. Bilo je jasno da takav uspjeh, koji mu je priskrbio titulu najboljeg igrača turnira na kojem su između ostalih nastupali i velikani kao što su Cristiano Ronaldo, Luis Figo, Raúl González, Thierry Henry, Zinedine Zidane i Pavel Nedvěd, neće više ponoviti.

Bolognu je napustio nakon što je klub ispao u Serie B, a onda se vratio u PAOK. Na aerodromu u Solunu dočekale su ga tisuće navijača, ali klub je već tada bio u mnogim administrativnim i financijskim problemima te je uslijedio turbulentan period.

Dolazak na čelo PAOK-a i preporod kluba

Zagorakis je nakon završetka sezone 2006./07. ostavio aktivnog igranja te je ubrzo preuzeo ulogu predsjednika PAOK-a. Njegov dolazak na čelno mjesto kluba koji se nalazi u teškoj poziciji probudio je novu nadu među navijačima i mobilizirao ih te je prodaja karata u kratkom vremenu rapidno narasla. Zagorakis je također pronašao ulagače koji su svojim kapitalom značajno olakšali dug koji je klub godinama nagomilavao.

Svog prijatelja i kolegu iz reprezentacije, Zisisa Vryzasa, postavio je na poziciju tehničkog direktora, a na klupu je doveo sadašnjeg portugalskog izbornika Fernanda Santosa. Kako se PAOK financijski oporavljao, tako su se i rezultati na terenu popravljali.

U ljeto 2008. u klub je stigao talentirani portugalski krilni igrač Vierinha, uz još nekoliko igrača koji su trebali podići kvalitetu ekipu na višu razinu, a PAOK je te sezone završio na drugom mjestu u grčkom prvenstvu. Sljedeće sezone su se opet borili za naslov, a nakon što su u ključnoj utakmici poraženi zahvaljujući spornim sudačkim odlukama, Zagorakis se spustio u svlačionicu i ispričao igračima što ih „nije uspio obraniti od lošeg suđenja”.

image
AFP

Zagorakis je u listopadu 2009. odlučio odstupiti s pozicije predsjednika PAOK-a, navodeći osobne razloge, a zamijenio ga je Vryzas. Ipak, bivši kapetan grčke nacionalne vrste ostao je blizak događanjima u klubu i često pohodio utakmice, a onda se u siječnju 2010. odlučio vratiti na čelo kluba i ponovno napravio rošadu sa Vryzasom.

Ali klub je ponovno počeo upadati u financijske probleme, a zbog toga je Zagorakis odlučio prodati Vierinhu u Wolfsburg za četiri milijuna eura. Taj potez izazvao je ogromno nezadovoljstvo među navijačima PAOK-a, a njihovi prosvjedi naveli su Zagorakisa da ovaj put ponudi konačnu ostavku na mjesto predsjednika kluba.

- Odstupio sam u ovo teško vrijeme kako bi se ljubav i zajedništvo vratili u klub – izjavio je tada Zagorakis.

Ulazak u politiku i turbulencije u grčkom nogometu

Nakon epizode na čelu PAOK-a, Zagorakis se odlučio odmaknuti od nogometa i ući u politiku te se 2014. priključio stranci „Nova demokracija” koja je tada (a i danas) bila na vlasti. Kao njen član ušao je u Europski parlament, ali je 2020. izbačen iz stranke nakon što je zaprijetio izlaskom ako se ne povuče prijedlog za izbacivanjem PAOK-a i Xanthija iz prve lige.

Grčki odbor za profesionalni sport takav je prijedlog dao zbog tvrdnje da je nezakonito da klub ima više vlasnika, a Zagorakis je na njega oštro reagirao. Zbog toga je ostao u Europskom parlamentu kao nezavisni zastupnik, a situacija u grčkom nogometu je ubrzo eskalirala do točke usijanja. Prijedlog je na sjeveru percipiran kao južnjački pokušaj političkog rata, a PAOK je u svom priopćenju ministra sporta Eleftheriosa Avgenakisa nazvao „predstavnikom Olympiakosa kojem je jedini cilj okaljati PAOK-ovu povijest”.

image
Zagorakis u Europskom parlamentu
AFP

Na kraju se situacija malo smirila, iako je Xanthi te sezone ispao iz lige. Ali ne za „zelenim stolom”, već zbog toga što je završio na predzadnjem mjestu prvenstva, dok je PAOK ostao u elitnom društvu.

Zagorakis je u ožujku ove godine odlučio iskoristiti prikupljeno iskustvo u raznim sferama društva te je postao predsjednik Grčkog nogometnog saveza. Jedan od najomiljenijih ljudi u zemlji tako je odlučio pokušati promijeniti stvari u domaćem nogometu, baš kao što ih je 2004. na spektakularan način promijenio na globalnoj razini.

Grčka tada možda nije bila začetnik „antinogometa”, ali ga je sigurno uvela u nogometni mainstream i utabala put mnogim momčadima (a pogotovo autsajderima) kako će se boriti protiv kvalitetom superiornijih momčadi.

I dok će jedni taj uspjeh slaviti, drugi će ga gledati kao jednu od najvećih „sramota” u povijesti nogometa. Ali činjenica je da je te godine jedna mala Grčka pobijedila Portugal (dvaput), tada aktualne europske prvake Francuze i sjajnu Češku te podigla trofej najbolje ekipe Starog kontinenta.

Sve to na krilima Theodorosa Zagorakisa, koji je bio početak i kraj te ekipe i koji je barem na mjesec dana bio najbolji nogometaš Europe.

Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

item - id = 1110333
related id = 0 -> 1126626
related id = 1 -> 1125837
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. rujan 2021 01:40