StoryEditor
Više od sporta‘najgori broj jedan‘

Bio je prvi tenisač svijeta, a nitko ga nije podnosio: pregazio je svog trenera, suprugu izbacio iz auta u vožnji i vrijeđao svakoga koga je stigao

28. ožujka 2021. - 22:18

Svijet tenisa oduvijek je bio pun osobenjaka koji su po mnogočemu bili drugačiji od tradicionalne, uštogljene slike koju imate pred očima kada vam netko spomene 'bijeli sport'. U našem smo serijalu već dva puta pisali o dva ekscentrika s teniskih terena, a iako su u našu rubriku dospjeli zbog stvari nevezanih uz tenis, složit ćemo se da će svijet Safina i Beckera ipak pamtiti kao vrhunske tenisače koji su svijet oduševljavali prvenstveno svojom igrom, dok je njihovo ponašanje bilo samo šlag na tortu. A Bobby Riggs, o kojem smo također nedavno pisali, priča je za sebe.

Junak naše današnje priče, oprostit ćete nam na subjektivnosti, nije bio ni blizu igračkoj genijalnosti gore spomenutog dvojca, ali je na jedinstven način ušao u tenisku povijest i stao uz bok, ne samo njima, nego i najboljima svih vremena. Njegova priča počinje na drugi dan Božića 1975. godine. Tog je dana u glavnom gradu Čilea, Santiagu, rođen Marcelo Rios.

Odrastanje i prvi uspjesi

Sami početci nisu mu bili traumatični kako to biva s akterima naših priča. Odrastao je u dobrostojećoj obitelji i nije morao brinuti hoće li za njega biti termina za treninge. Trenirati je počeo dosta kasno, s 11 godina, ali je nadarenost počeo pokazivati vrlo rano pa je nakon samo dvije godine treniranja i igranja postao najbolji igrač Čilea u svojoj dobnoj kategoriji. Svoj je izniman talent vrlo brzo počeo pokazivati i na međunarodnoj sceni pa je 1993. s nepunih 18 godina stigao do naslova na juniorskom US Openu preuzevši tada i prvo mjesto na svjetskoj juniorskoj ljestvici. Bilo je jasno da je zvijezda rođena, a svijet se veselio novom sjajnom igraču.

Iako je latinska Amerika prije dolaska Riosa dala imala nekoliko fantastičnih igrača, Čile nije bio pretjerano uspješan u tenisu. Jedini Riosov sunarodnjak koji je ostvario ikakav značajniji uspjeh bio je Luis Ayala pa su stručnjaci s posebnom pozornošću gledali tog omalenog ljevaka koji je na sav glas najavljivao da će juniorskom broju 1 pridodati i onaj seniorski.

U prvoj profesionalnoj sezoni na ATP Touru skrenuo je pozornost na sebe odigravši sjajan meč u dvoboju drugog kola Roland Garrosa protiv tadašnjeg prvog igrača svijeta Petea Samprasa. Amerikanac je ipak bio bolji u tri seta, a vjerojatno tada nije ni slutio da će dugokosi dječak koji ga je tako namučio jednog dana umjesto njega zasjesti na tron namijenjen najboljem tenisaču svijeta.

Rios je tih godina nastavio napredovati, radeći na svojoj igri i 1996. godine ušao je, nakon niza sjajnih rezultata na turnirima iz današnje Masters serije, među deset najboljih tenisača svijeta.

Kontinuirani rast se nastavio, a jedina boljka u njegovoj karijeri bili su nastupi na Grand Slam turnirima. Iako već etablirani top 10 igrač, Rios jednostavno nije uspijevao proći dalje od četvrtfinala. No, sjajni nastupi na manjim turnirima, na kojima je vrijedno skupljao bodove digli su ga te 1997. i do šestog mjesta na ljestvici.

image
Arhiva/AFP

I onda je došla 1998. godina, najbolja godina Riosove karijere. Briljirao je na Australian Openu izbacivši Enqvista, Berasateguija i Escudea na putu do finala u kojem ga je čekao Petr Korda. Kordi je to bilo drugo Grand Slam finale, gotovo šest godina nakon prvog, a Riosu, jasno, prvo i pokazat će se posljednje. Sedam godina iskusniji i stariji Korda u finalu je, potpuno neočekivano, pomeo Riosa, Tri puta po 6:2 bio je rezultat koji ni najveći Kordini fanovi nisu očekivali. Samo 85 minuta trebalo je Čehu da dođe do naslova, ali Rios je imao na što biti ponosan. Napokon je probio barijeru četvrtfinala najvećih turnira na svijetu i teniski je svijet vjerovao da ono najbolje tek dolazi i da će mu taj nastup u Melbourne Parku biti tek prvi u nizu finala na Grand Slamovima.

Taj finalni poraz ipak nije pokolebao Riosa koji je nastavio igrati u odličnoj formi, a kulminaciju smo dočekali u Indian Wellsu i Key Biscaineu u kojima je uzeo vezane naslove i 30. ožujka 1998. godine ispunio obećanje koje je dao kada je postao prvi junior svijeta. Marcelo Rios postao je prvi igrač svijeta, četrnaesti po redu od uvođenja unificirane liste, postavši tako ne samo prvi Čileanac nego i prvi Južnoamerikanac kojem je to pošlo za rukom, a taj je uspjeh nakon njega ponovio samo Brazilac Gustavo Kuerten.

image
Arhiva/AFP

Osim toga, postao je tek drugi igrač, nakon Čeha Ivana Lendla koji je stigao do prve pozicije na ljestvici, a da do tada nije osvojio Grand Slam turnir. Rios je toga dana bio na krovu svijeta. U Čileu mu je pripremljen veličanstven doček, ostvarivši povijesni uspjeh pao mu je velik teret s leđa i svi su očekivali da mu je, tako rasterećenom, samo nebo granica.

No, kako to obično biva, umjesto da ostane potpuno fokusiran na tenis, Rios je počeo raditi gluposti.

Moniki Seleš je rekao da 'makne svoju debelu fuzicu s puta'

Prvi neshvatljiv potez bio je otkaz treneru koji ga je doveo do broja 1. Larry Stefanki, Amerikanac koji je bio na glasu kao jedan od najboljih trenera tog vremena, radio je prije Riosa s velikim Johnom McEnroeom i slobodno se može reći da je Riosov strelovit uspon krenuo njegovim dolaskom 1995. godine. I umjesto da takvog čovjeka zadrži u svom stožeru, Rios ga je otpustio jer je, kako je rekao, želio ići u drugom smjeru. Kakvu je grešku napravio najbolje će vam posvjedočiti da su Stefankija nakon njega angažirali Jevgenij Kafeljnjikov kojeg je također odveo do prvog mjesta, a zatim i zlatne medalje na Olimpijskim igrama, a nakon njega i Tim Henman, Fernando Gonzalez i Maria Šarapova.

No, da to sve neće ići u smjeru u kojem su se ljubitelji tenisa i sam Rios nadali, postalo je jasno vrlo brzo. Iako je do kraja te 1998. igrao odličan tenis završivši sezonu na drugom mjestu, na vidjelo je počeo izlaziti njegov neugodan karakter. Zbog prebrze vožnje ulicama Stuttgarta za vrijeme turnira kažnjen je s otprilike deset tisuća dolara, a nakon ispadanja u prvom kolu Wimbledona izjavio je da je najpoznatiji turnir na svijetu jednostavno precijenjen, a da je trava za krave, a ne da se na njoj igra tenis. Ipak, najveći ispad imao je kada je Moniki Seleš rekao da 'makne svoju debelu guzicu s puta'. Sve što je stvarao dugo vremena, respekt koji su prema njemu iskazivali navijači i protivnici, nestao je u svega par mjeseci od ostvarenja najvećeg uspjeha u karijeri.

image
Arhiva/AFP

1999. bila je još donekle dobra godina za Riosa, držao se među najboljih 10 igrača svijeta, a onda su u njegov život polako počele ulaziti ozljede, a on je jednostavno izgubio kompas i postao jedan od najomraženijih igrača i onaj za kojeg će svi tvrditi da je 'najgori broj 1 u povijesti'. I u igračkom i u karakternom smislu.

Pregazio je svog trenera i potukao se s policajcem

El Chino, kako su ga zvali u Čileu, tako je jednom prigodom, pod nerazjašnjenim okolnostima, autom pregazio svog kondicijskog trenera Manuela Astorgu koji je imao tešku ozljedu noge, a epilog svega bio je odlazak trenera iz njegovog stožera. No, to nije uopće najgori ispada kada su u pitanju Rios i automobili, no do toga ćemo doći nešto kasnije.

Rezultati su bili sve lošiji, ozljede sve češće, a umjesto da krivca proba pronaći u sebi i svom načinu razmišljanja, Rios je nastavio raditi gluposti. Nije ga uspjela smiriti ni prva supruga Giuliana Sotela koja mu je rodila kćer pa je tako ostao zapamćen po diskvalifikaciji na turniru u Los Angelesu 2000. godine jer je sucu rekao 'da se je**', a nervozu na turniru u Rimu najprije je platio vozač taksija kojeg je udario šakom u lice, a potom i policajac koji ga je došao uhititi s kojim se potukao.

Na otvaranju Olimpijskih igara u Sidneyju trebao je biti barjaktar na otvaranju, ali se s te dužnosti povukao samo dan ranije prije ceremonije jer je čileanskom olimpijskom odboru zamjerio što njegovi roditelji nisu bili dio delegacije.

image
Arhiva/AFP

Neka vas ne čudi što ništa više ne pišemo o njegovim sportskim rezultatima jer njih jednostavno nije bilo. A osim teniskih izostali su i oni na privatnom polju pa se vrlo brzo odvojio od supruge, a razvod su finalizirali tek u ožujku 2004. godine u Kostariki jer je tada razvod u Čileu bio van zakona, a to je promijenjeno tek u studenom iste godine.

Vidjevši da sve skupa nema nikakvog smisla, Rios je 2004. odlučio završiti karijeru s nepunih 29 godina, a posljednji je meč odigrao još 2003. na Roland Garrosu. I tu je naša priča mogla stati. Mogli smo ustvrditi da je Marcelo Rios danas jedini tenisač koji je bio broj 1, a da nikada nije osvoji Grand Slam naslov. Mogli smo slobodno napisati i da zaista je, kako mu 'tepaju', najgori broj 1 u povijesti. Ali, Rios je htio drugačije.

Izbacio je svoju drugu suprugu iz automobila u vožnji

Nakon neuspješnog prvog braka, odlučio je u bračne vode uploviti i drugi put. Ovog je puta 'sretnica' bila Maria Larrain, a brak je završio tako da je Rios svoju suprugu izbacio iz automobila koji je bio u vožnji. Da, dobro ste pročitali. Uslijedio je buran razvod, medijski popraćen u Čileu, ali Riosa jednostavno nije bilo briga. On je imao neke druge planove.

Nespreman da igra profesionalni tenis, Rios je odlučio okušati se na Champions Touru. To je natjecanje na kojem bivši igrači igraju određene turnire koji je ATP ustanovio da bi se legendarni tenisači družili, zabavljali sebe i publiku, a tu je bio i dašak natjecateljskog karaktera. Jer, složit ćemo se, svatko voli pobjeđivati, a i zanimljivije je ako su ulog nekakvi bodovi.

I na te su turnire dolazile igrači mahom stariji od 35 godina, najčešće i preko 40. I dobro se zabavljali. Dok nije došao Rios. Sa svega 30 godina, dok mnogi igrači stariji od njega još aktivno igraju i osvajaju titule, El Chino je došao igrati s igračima starijima i po 20 godina od sebe. Naravno, ne moramo ni reći da je do jučer aktivni profesionalac bez problema pobjeđivao istinske veterane. Stigao je, naravno, i u toj konkurenciji do prvog mjesta na ljestvici, postavši jedini kojem je to pošlo za rukom kao junioru, senioru i 'veteranu', ali sam smisao svega nije uopće pogodio. Druženje i prijateljstvo kao nositelji ATP-eva Champions Toura za njega su bili nepoznanica. Ne samo da nije stekao prijatelje na tim natjecanjima nego se većina igrača, a najglasniji je bio McEnroe, zalagala da ga se izbaci iz natjecanja jer je premlad.

Oženio se za Čileanku hrvatskog porijekla

Vidjevši da mu tamo nije mjesto, odlučio se povući i smiriti što mu je u nekoj mjeri i uspjelo. 2008. oženio se po treći put i to za Čileanku hrvatskog porijekla Paolu Pavić s kojom ima petero djece, a jedini incident koji mu se dogodio u zadnje vrijeme bio je kada je 2018. kao zamjenik izbornika čileanske Davis Cup reprezentacije odbio dati intervju novinarima, citiravši svog, kako je rekao, velikog prijatelja Diega Maradonu poručivši im 'da mu mogu popušiti'.

U intervjuu koji je dao prije nekoliko dana otkrio je da mu je još kao djetetu dijagnosticiran Aspergerov sindrom, jedan od poremećaja iz autističnog spektra koji definitivno može objasniti neke od njegovih poteza tijekom karijere.

Bilo kako bilo, Marcelo Rios danas živi relativno mirnim obiteljskim životom na Floridi, a povijest će ga pamtiti kao čudaka i 'najgoreg broja 1 ikada'. Ali i čovjeka koji je dao velik doprinos svjetskom tenisu i koji je u 48 godina od uvođenja ATP ljestvice jedan od samo 26 igrača koji za sebe mogu reći da su bili najbolji na svijetu.

Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. kolovoz 2021 06:14