Naš svjetski prvak i na trenerskoj klupi: ‘Okrenuli smo tri janjca, a oni dinamovci u svlačionici su ‘fake‘ navijači‘

Najbolji igrač Prvenstva Hrvatske, MVP finala Kupa, a mnogi će reći i onaj “faktor x” koji je Jadranu donio obranu titulu ove sezone.

No, jasno da jedna lasta ne čini proljeće, ali vjerujemo kako ćete se složiti s tvrdnjom da je Loren Fatović jedan od najboljih u svom zanatu.

Kako ne bi ispalo da ga samo mi hvalimo, napisano je potvrdio i Alvaro Granados Ortega:

- Od današnjih igrača smatram da je Lolo nevjerojatan. Ono što radi s ekipom... po meni je jedan od najpametnijih vaterpolista trenutno i volim ga gledati kako igra – rekao je jednom prilikom Španjolac, kojeg smo uhvatili na Poljudu.

Ako vam možda nije jasno zašto smo od svih u svijetu vaterpola izdvojili Granadosa, onda ćemo ponoviti gradivo za one koji nisu baš na domaćem teritoriju. Najbolji strijelac Lige prvaka bio je onaj koji je Hrvatskoj presudio u finalu Europskog prvenstva u Zagrebu. O onom majstorskom pogotku 48 sekundi prije kraja, pričat će se još dugo.

No, mi smo ovdje zbog hrvatskih reprezentativaca ili bolje rečeno, svjetskih prvaka. Najbolji na svijetu nisu imali puno vremena za odmor, jer već se okreću najvećem natjecanju u godini, a to su Olimpijske igre u Parizu koje kreću krajem srpnja.

Nećemo puno o najavama, očekivanjima, težini turnira, dat ćemo odmora Barakudama. Bar što se toga tiče, jer “izgnjavili” smo ih s nekim drugim sitnicama.

Pod zidinama je mirnije

Fatovića smo uhvatili na Zvončacu. “Na Jadrana”. Do prije godinu dana bila bi to jedna obrnuta situacija za Dubrovčana, ali nakon godinu dana u Splitu možemo reći da se priviknuo. Ako i nije, imat će godina za to, jer je produžio vjernost s hrvatskim prvakom na još dvije sezone.

Odmah na prvu. Što to ima grad pod Marjanom, a Dubrovnik ne?

- Nema otvoreni bazen, kao ovaj na Zvončacu. To Dubrovnik nema. Ali, iskreno dosta su slični kao gradovi, iako je mentalitet skroz drugačiji.

Kako mislite?

- U Dubrovniku je sve mirnije, ovdje je više nekako... Ljudi su možda malo agresivniji, nego što su dolje, ha-ha. No, sve u svemu, baš mi se sviđa u Splitu i trenutno ne bih ništa mijenjao.

Gdje ste iskusili tu agresivnost? U prometu?

- I u vodi i u prometu. Ovdje ljudi dosta teže prihvaćaju te neke nepravde koje im se događaju u određenim životnim situacijama, ili u sportu, ali svakako da je drugačije nego dolje. U Dubrovniku je sve nekako blaže.

Slobodnog vremena nemate puno, ali kako ga provodite?

- Živim na Bačvicama pa kad dođem tamo s autom, više ga ne palim. Sve mi je blizu, od Rive, kafića, restorana i sve što mi treba. Mogu reći da najviše vremena provodim na Bačvicama, pijem kavu, pogledam neku utakmicu doma i to je to.

Jeste li bacili koji put na picigin?

- Ha-ha, nisam još, ali nadam se da će biti vremena za to.

Najdraže mjesto u Splitu za popit kavu?

- Uglavnom oko Poljuda, tamo pijem s ekipom, prije i nakon treninga.

Nema milosti protiv kuma

Za sve one koji su turistički u Dubrovniku, gdje bi im savjetovali popiti kavu?

- U ovo vrijeme ljeti izbjeći Stradun što je više moguće, rekao bih da je tamo sada čak i nepodnošljivo. Uvala Lapad je više za domaće ljude, ima i šetnica, pa bih svakako preporučio da se tamo pođe.

U kojem vremenu je podnošljivo?

- Tamo negdje od desetog do trećeg mjeseca, tada se može, nije još “žiža”. Dosta je to slično kao i u Splitu.

Blagdan sv. Vlahe neizostavan je događaj u Dubrovniku, vjerujemo kako ga niste propuštali. Jeste li ove godine bili na “sv. Duji”?

- Bili smo slobodni to popodne i mislio sam otići do grada. Došao sam do Rive i okrenuo se. Stvarno je bilo previše ljudi, takvo što mi u tom trenutku nije odgovaralo. Pogotovo jer smo nekoliko dana nakon igrali prvu finalnu utakmicu, pa mi je trebao neki mir. Zato sam se “sakrio” u neku uličicu u centru dolje.

Vjenčani kum ste Toniju Popadiću, vašem kolegi iz reprezentacije, ali pod klupskim kapicama ste na suprotnim stranama. Ne štedite ga na golu u utakmicama protiv Juga?

- Ne štedi ni one mene s obranama, ne mogu ni ja njega s golovima. Kad igramo, na te 32 minute smo najveći neprijatelji, ali nakon toga se naš odnos vraća u normalu. To je prirodno da svatko želi odnijeti pobjedu i pružiti svojoj ekipi što bolju igru. No, to rivalstvo ne može narušiti naše prijateljstvo.

’Fake’ navijači

Spomenuli ste da pogledate neku utakmicu, o kojim sportovima je riječ?

- Od kada sam u Splitu, dosta mi se često potrefilo da sam mogao otići pogledati Hajduk ili košarku na Gripama. Uglavnom se radilo o ta dva sporta, a posebno volim pogledati utakmice uživo. Svakako je Hajduk broj jedan, ali pođem i na Split kad mi se otvori prilika.

No, u svlačionici Jadrana ima nekih simpatizera Dinama i Rijeke. Je li bilo provokacija?

- Ma iskreno i ti dinamovci i Riječani su navijači kad im njihovi klubovi pobjeđuju. Onda se jave: “Jeste vidjeli rezultat?!”. Inače to oni uopće ne prate, tako da su vam to “fake” navijači.

Hoćete li ih imenovati?

- Sami će se prepoznati.

Vidimo da vam je Hajduk blizak, pa vjerujemo da ste upoznati s onim spornim transparentima “White Boys”. Riječ je o navijačima iz Mokošice. Imate li vi kontakta s njima?

- Nisam iz Mokošice, ali imam dosta prijatelja koji su baš žestoki hajdukovci i uvijek dolaze u Split na utakmice. Pogotovo ovi kojima sam trener u Divljoj ligi, ima u toj grupi njih desetak koji su vrlo aktivni na svim utakmicama s Torcidom. Sigurno da je Dubrovnik jedan od gradova u kojima ima najviše torcidaša.

Kako je došla ideja da “preuzmete kormilo” PVG Gruškog mula u Divljoj ligi?

- Prošlo ljeto sam po prvi put bio slobodan, s obzirom na to da sam imao operaciju prsta. Tri mjeseca nisam smio ništa raditi, ni trenirati. U Gružu sam odrastao i pitali su me ti bivši vaterpolisti: “Ajde, dođi s nama!”. Kako sam bio slobodan, iskreno došlo mi je stvarno vrhunski onako da se opustim i ne mislim na neke obaveze.

Tri janjca

Kako je prošlo?

- Osvojili smo treće mjesto, što je najveći uspjeh u povijesti PVG-a. Bilo je slavlja, a sve to mi je došlo kao neki ispušni ventil. Stvarno su svi ti momci super i sigurno je da ću svako naredno slobodno ljeto iskoristiti na takav način.

Kako se slavilo?

- Kako smo osvojili treće mjesto, tri janjca su se okrenula na školskom igralištu u Gružu. Nadam se da će ove godine za zlato biti malo više janjaca, da će se ovi stariji potruditi da bude tako.

Niste od neke vege prehrane?

- Ma ništa to! - odmahnuo je glavom Loren, a grimasa koju je složio je potvrdila rečeno.

Je li itko od vaterpolista?

- Marcelić, ha-ha. Zezam se naravno, nije iskreno nitko od nas. Iznimno se puno trošimo, tako da... Ne da nismo vege, nego ni ne pazimo puno. Što se tiče hrane, uzmemo ono što nam se jede u tom momentu. Nekad trener Kuterovac se naljuti kad smo s reprezentacijom, ali recimo da je to sve normalno.

Pero Kuterovac, kondicijski je trener hrvatske vaterpolske reprezentacija već godinama. Jedan je od najboljih u svom zanatu na svijetu. Damir Martin, Bojan Bogdanović, Borna Gojo, nekoć Filip Hrgović i Borna Ćorić, sve su to njegovi sportaši. No, nije tajna da doktor Kuterovac ima poseban pristup.

Zna on Barakude nekad prekrstiti u kitove, potvrdio nam je to i Fatović.

- Bude toga. Pero ima te pogrdne nazive za ove malo deblje. Nisam ja u toj kategoriji, ali nisam ni puno ispod.

Bez obzira na naporan tempo, bi li savjetovali vaterpolo drugima?

- Svakako da bih. Ovaj sport je pogotovo lijep ljeti, ako imate otvorene bazene. Mislim da bi takva infrastruktura masovno privukla djecu. Kad ste tako na otvorenom, nemate osjećaj da nešto trenirate već guštate, kupate se, plivate, pucate na gol. Ti otvoreni bazeni su velika prednost, ali nažalost ih nema puno. Iako ima tih plivališta u moru, pa se i tamo može trenirati, ali s obzirom na to da naše sezone traju zimi. Mislim da je to šteta, jer bi se nešto moglo odigrati na otvorenom pred više ljudi, a ovako igramo u zatvorenom bazenu, zimi, pred 20 ljudi.

Divlja liga je recimo odličan primjer toga. Iako možda velika promocija vaterpola u Dubrovniku i nije potrebna?

- Ljeti možda nije potrebno da bi privuklo djecu, ali je to jedna odlična promocija za Jug, ovaj sport i Dubrovnik. Ti kadrovi sa završnice na Stradunu su za pamćenje. Dođe nekoliko navijačkih skupina i stvarno se napravi pravi “štimung”... Naravno da kad se dođe do završnice je bitno tko će osvojiti, ali ne zaboravi se ni to da se ljudi trebaju zabaviti.

I da se okrenu janjci?

- Naravno! To je onda na kraju najbitnije - sa smiješkom je dobacio Loren Fatović.