StoryEditor
Ostalone smeta je hladnoća

Najbolja hrvatska penjačica trenira u ‘dnevnom boravku’ u utrobi poljudskog stadiona: splitska vjeverica sprema se na novi skok

25. siječnja 2021. - 19:13
Božidar Vukičević/Cropix

Zbog odluke Stožera, sve sportske dvorane zatvorene su za svoje članove, a jedini koji smiju u njima trenirati su vrhunski sportaši. Jedna od njih je Splićanka Vana Piccini, najbolja hrvatska penjačica, inače 18-godišnja brucošica Kineziološkog fakulteta koja zbog ove situacije s koronom trenira sama u dvorani s trenerom Lukom Trumbićem.

Susreli smo se s njom u njenom ‘dnevnom boravku’, dvorani SPK Marulianus u sklopu poljudskog stadiona, na temperaturi na kojoj ti ‘led uđe u kosti’ ako stojiš na mjestu. No, Vana ne miruje. Poput vjeverice ulazi u smjerove na umjetnoj stijeni, hvata čas plavo, čas žuto hvatište i dok se nama boje miješaju pred očima, ona je već na novom izazovu. I tako svaki dan.

- Vana, je li ti hladno i samotno u dvorani?

 - Šta je tu je. Bolje išta nego išta. Je, ledeno je i tiho, al’ izdržim. Treniram najmanje pet puta tjedno po dva sata, nekad i više ako su pripreme za natjecanje. Navikneš se na sve - kaže Vana za vrijeme predaha.

Priznaje da jedva čeka da mjere popuste i da se dvorana opet ispuni grajom djece i mladih koji tu inače redovito treniraju. Prostor je sjajan, velik i šaren, a upućeni kažu i tehnički opremljen svim što treba za jednu kvalitetnu penjačku dvoranu. Osim u dvorani, Vana brusi svoj penjački talent i na prirodnim stijenama poput Marjana i Šantinih stina, Klisa i čuvene Markezine grede, Mimica...

- Ne znam što mi je draže, iskreno. Na prirodnoj stijeni smo opušteniji, dođe ti kao razbibriga, a na boulderu je pravi trening, treniranje snage ... Tako da volim oboje. Osobno mi najviše leži disciplina boulder iako je u Rusiji ispalo drukčije - kaže Vana.

Nedavno smo pisali o njoj kada se vratila iz Moskve sa sjajnim rezultatima na Europskom prvenstvu u sportskom penjanju za seniore. S kolegom Nikolom Kramarićem iz SPK Mosor Split napravila je najbolji seniorski rezultat u Hrvata pod vodstvom izbornika i trenera Luke Trumbića. Ostvareni su vrlo dobri rezultati u svim natjecateljskim disciplinama: Vana: težinsko - 16. mjesto, boulder - 17. mjesto, brzinsko - 26. mjesto, kombinacija - 19. mjesto;  Nikola: težinsko - 20. mjesto, boulder - 41. mjesto.

- U Rusiji je bila jaka konkurencija. Nismo očekivali te rezultate, išli smo bez pritiska. Moglo je i bolje ispasti, ali ipak, napravili smo najbolji rezultat u povijesti našeg penjanja. Još imamo prilike hvatati ulaznicu za Olimpijadu sljedeće tri godine tako da nema stajanja - kaže Vana čiji je kalendar gusto popunjen natjecanjima.

Samo da se život svima počne vraćati u normalu, da krenu predavanja na fakultetu uživo, druženja i sve one uobičajene situacije koje smo tek sada počeli cijeniti osjetivši izolaciju, ograničenja i slično.

Vana se pak dobro snalazi u “novom normalnom”. Trenira sama s trenerom, studira online zatvorena u svojoj sobi satima, sama organizira dnevni raspored, sama rješava probleme na stijeni...

- Nemam psihologa (smije se, op.a.). Trener je sa mnom već četiri godine i on mi je sjajan psiholog. Uvijek mi kaže da budem opuštena, mirna, da razmišljam ... Stres je neprijatelj penjanja, pa ga treba ukloniti. Nekad imam tremu, ali se koncentiram, dam sve od sebe i čim uđem u smjer, nestane sve oko mene. Mislim da s vremenom sve dođe na svoje. Glava ti sazrije, a to je ključ za svladavanje svih problema. Ako nisi dobar u glavi, nećeš uspit. Mene ne razočara moj loš rezultat, već činjenica da nekad nisam dala svoj maksimum. Ali ako daš sve od sebe, a nije išlo, to je u redu - rezonira ova sportašica koja obožava i druge sportove poput nogometa, košarke, a jednog dana vidi se i kao trenerica sportskog penjanja.

Počela je trenirati s pet godina, a kako dolazimiz penjačke obitelji, boulder i prirodne stijene su joj u krvi. Roditelji su joj Ana i Dani Piccini koji su penjali po Marjanu još početkom devedesetih kada je ovaj sport bio prilično nepoznat za širu javnost. U Splitu je tada rasla penjačka scena zahvaljujući entuzijastima iz Alpinističkog odsjeka HPD “Mosor” kasnije i novoosnovanog kluba Marulianus, posebice Ivicama - Piljiću i Matkoviću - pionirima splitskog penjanja. Poznato je da je 1986. godine na Marjanu održano četvrto penjačko natjecanje po redu na svijetu s tridesetak natjecatelja iz nekoliko zemalja. Danas Split ima najviše penjačkih klubova u Hrvatskoj.

- Roditelji su se vjenčali ispod stine na Marjanu, a otkako smo se brat i ja rodili, stalno su nas vodili sa sobom na penjanje, tako da nisam mogla drukčija ispast. S vremenom su me pustili na miru, ne pametuju više sa savjetima - kroz smijeh će Vana koja želi svoju ljubav prema ovom sportu prenijeti i drugima, pa poziva sve zainteresirane da dođu u dvoranu i probaju.

- Ovo je sjajan sport u kojem zaista možete uživati jer opušta, rasterećuje, a nije opasan. Imamo penjačke škole koje mogu pohađati svi punoljetni, a gornja dobna granica ne postoji sve dok se dobro osjećate. U dvorani se mogu iznajmiti penjačice, za djecu su one besplatne, a kasnije ulažete u opremu postepeno. Meni je kao ozbiljnoj sportašici oprema jako skupa jer penjačice potrošim u dva i pol mjeseca pa ih moram krpat, ali srećom, pomogne mi BimSport. Primam i gradsku stipendiju i dotaciju od Olimpijskog odbora za razvojni program što mi puno znači - kaže Vana.

Vjeruje kako sportsko penjanje ima blistavu budućnost. Postao je olimpijski sport, a kod nas se sve više djece i mladih bavi s njim.

- Dolazi nam generacija koja obećava. Mislim da ćemo za nekoliko godina imati vrhunsku ekipu u hrvatskom penjanju. Uostalom, Split je savršen za ovaj sport: imamo odličnu dvoranu u kojoj možemo održati ozbiljno natjecanje, imamo Marjan na kojem se može penjati cijelu godinu, a prirodne smjerove diljem Dalmacije već su prepoznali strani penjači koji nam redovito dolaze u posjet zbog naših atraktivnih lokacija - kaže ova djevojka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

01. ožujak 2021 16:37