Poslije vrlo emotivne hrvatske premijere dokumentarnog filma ‘Magična sedmica – Toni Kukoč‘, glavni junak tog uratka autora Sabahudina Topalbećirevića je između ostalog kazao.
- Ne vjerujem da bilo tko počne karijeru s misli kako će o njemu jednog dana biti napravljen film ili da će ući u Kuću slavnih. Vjerojatno oni koji tako započnu karijeru to teško poslije ostvare – kazao je Kukoč koji je na promociju stigao u društvu majke Radojke i supruge Renate.
Najemotivniji dio filma bio je onaj u kojem je spominjao pokojnog oca. Splitska promocija filma u hramu košarke na Gripama održala se pet dana poslije premijere u Sarajevu, točno na Kukočev 55. rođendan, ali i relativno nedugo nakon smrti njegovog oca Ante.
- Sretan sam što će ovaj film ostati za moju djecu. Drago mi je što je moja majka došla i pogledala ovaj film. Tužno mi je malo bilo, vidjeli ste reakciju mene i mame kad su prikazali mog oca u filmu. Moj otac je bio moj najveći navijač, sve je pratio i čuvao. U zadnjim godinama i mjesecima života napravio je nekoliko albuma, raznih novinskih isječaka i fotografija, uspomena koji meni zlata vrijede – rekao je Kukoč.
Kukoč je pričao i o tome kako je atmosfera u dvorani KK Splita na Gripama bila navijačka. Gledatelji su mu skandirali ime, pa i čestitali rođendan.
- Atmosfera je bila navijačka. Koristim još jednom prigodu da se zahvalim svima u Sarajevu. Bili su to iznimno lijepi dani. Hvala Bahi (Topalbećireviću, nap.a.) i njegovoj familiji koji su nas super primili. Ovo je moj, naš grad. Većinu ljudi koji su bili u ovoj dvorani poznajem. Ovo je bilo nešto posebno, ovo je dvorana u kojoj sam napravio svoje prve košarkaške korake. Kao što smo i rekli u filmu, sa svih pozicija u ovoj dvorani smo šutirali, i s balkona, i s kuteva di je wc... Proveli bismo osam-devet uri u dvorani pa smo morali izmišljati što radit – prisjetio se Kukoč igračkih početaka.
Bila je smijeha, ali i suza dok je trajalo sat i nešto manje od 45 minuta dugačak film.
- Bilo je u filmu mojih dogodovština, naročito iz mojih ranih dana, mojih prvih putovanja. Film je o meni i ja ne mogu biti objektivan, ali nadam se da se ljudima svidio.
Bez obzira što ste u SAD-u, vaš Split vas nije zaboravio?
- Niti sam ja zaboravio Split, niti ću ga ikada zaboraviti, to je moj rodni grad. Split je poseban i bez mene i sa mnom. Najviše volim doći doma. Kad ideš gradom ljudi ti dobacuju, i dobre stvari, i zezaju te. Klasični Split. To je sredina kojoj se uvijek s guštom vraćam. Nema razloga da se ne vraćam opet.
Kako je bilo snimanja s obzirom da niste od medijskog eksponiranja?
- Snimanje je bilo odlično, ali u Sarajevu i ovdje u Splitu se stvarno ne osjećam dobro ispred toliko ljudi. Uopće me znam što sam sve reka‘ i promuca. Normalno da me dojmilo kada svi gledaju u mene, ali vraćamo se u SAD i staru kolotečinu – iskren je bio Kukoč koji je na poklon od svog kluba Splita dobio zlatni prsten s brojem sedam, a na koncu i prigodnu rođendansku tortu sa svojim likom.
Supruga Renata nam je pak kazala.
- Emotivno smo doživjeli film, pogotovo njegov početak i kraj zbog Tonijevog oca. Prošla su četiri mjeseca, još je sve to jako friško, a Tonijev otac je je puno napravio za njega i jako se ponosio svojim sinom. Svaka čast Bahi na svemu što je napravio, a Split je naš dom, ovi ljudi koji su došli su naša familija, prijatelji, generacija... Krasno je da naš sin i kćer vide svog oca, da ostane iza njega, sutra i za njegove unuke.
I Renata je imala vrlo bitnu ulogu u filmu, Tonijeva ljubav još iz školskih dana. Baš kao i u njegovom životu. Spominjalo se kako je ta romansa dvoje mladih ljudi odvijala, kako je Toni kada bi zbog sportskih obveza izbivao iz škole od Renate pohvatao što se događalo u školi... Lakše mu je bilo sve to napraviti što je u karijeri napravio, kada je imao oslonac u Vama?
- Ne znam je li mu bilo lako ili ne, ali tu sam bila, igrom slučaja. I zajedno smo već 30 i nešto godina...