Poseban je dan bio jučer u obitelji Maloča, sin Niko bio je na tribinama, od hajdukovca je dobio lijep poklon

Maloče su veliki hajdukovci već generacijama, pa se Mariju, bivšem igraču i velikom simpatizeru "bijelih" to često i zamjeralo, na svakom kutku stvarnog i internetskog prostora napominjalo se da baš protiv Hajduka Maloča "skriva" svoju pravu vještinu.

Ali, priče su samo priče, odigrao je Mario srčano jučer protiv Hajduka, kao i inače. Na kraju, ista podbadanja trpio je i vratar Ivan Banić, pa je herojskom obranom penala Livaji osigurao pobjedu. Pritiskali su "bijeli", s težinom uloge favorita tražili pobjedu, upravo su obrana Gorice i Maloča bili na iskušenju.

Goran Mehkek/Cropix

Mogao je ponosan na oca Marija biti i sin Niko, koji je jučerašnji susret odgleado s tribina gradskog stadiona u Velikoj Gorici. Pratio je susret devetogodišnji Niko i upijao znanje, jer i on je krenuo očevim stopama. Igra u redovima NK Maksimira.

Inače, ispunila se sinoć i velika želja Niki, dobio je dres svog miljenika, Bruna Durdova, a sve je na Instagramu zabilježio tata.  Livajin dres već ima, a Durdov je bio drugi na listi želja. Pomalo se započinje zavidna kolekcija. Mladi Bruno nogometna je budućnost, a već pobire simpatije nogometne javnosti.

Screenshot/Instagram

A baš kao Durdov, i Niko preferira lijevu nogu, napadač je, brz je i visok, dobar tehničar. 

- Prerano je bilo što pričati, dječak je, ali ga ja eventualno vidim da bi mogao postati bek. Posebno ako na tatu dosegne 190 centimetara - ispričao nam je Mario uoči utakmice u velikom intervjuu.

Eto, crtica nakon susreta, za hajdukovce posve frustrirajućeg, ali uvijek se nađe pokoja zanimljiva sitnica, pogotovo kada se ovako kontra Hajduka nađu istaknuti bivši članovi Bijelih.

Inače, ispričao nam je i Maloča da je bio na korak do povratka u Hajduk nedavno, ali se ispriječila jedna osoba:

- Mislio sam da bih mogao pomoći, ali je Nikoličius mislio drugačije.

Mr. Football odbio je?

- Odbio. Mislio sam da mi je Hajduk jedina opcija ako se vratim doma, ali mi se onda javio prijatelj Brkljača, uvjerio me da pomognem Gorici i to je OK. Ovdje sam blizu doma, u biti sam u Zagrebu, stanujem na Poljanicama, a Gorica je baš stabilan klub.

Pamtimo kad ste nam iz Zagreba dolazili u Hajduk, vrime leti kapetane...

- Pa to je nezaboravno, silna emocija, sa 17 godina su me roditelji usmjerili na probu u Hajduk, mama Irena i tata Zvone jako su zaslužni za sve što sam postigao, podupirali su me baš.