Josip Elez sam svoj majstor, sve u jednoj osobi, junak i tragičar.
Prvo je u koprodukciji sa Sahitijem zakuhao izjednačenje Šibenika, a onda je, kad su otkucavale zadnje minute i nervozno se gledao sat na semaforu, izronila njegova glava nakon kornera Krovinovića i zabio je za pobjedu i olakšanje. Feštu koja nije bila za pamćenje, više je pao kamen sa srca. To je bio ključni trenutak, sve je u njega stalo.
Drama po kiši nas je podsjetila na onu nedavnu Vatrenih na istom mjestu po istom vremenu protiv Rusije. Čak je i gol olakšanja pao na južnu branku, samo koju minutu ranije. Bila je to eksplozija zadovoljstva na Poljudu. Daleko je još Hajduk od konkurenata s vrha, osvajanja titule, još je zaostatak velik, ali trofeji se ovako osvajaju, pobjedničkim pogocima u završnici i kad n...