StoryEditor
Domaći nogometNa nogometnom nebu

Antonia je cura u ‘muškom svijetu‘, mlada Dalmatinka je preko ‘Ludih koka‘ i ‘Splita‘ došla do A hrvatske reprezentacije. Srce joj je uz splitske bile

19. listopada 2020. - 12:45

U povjesnicu Staroga Grada – Farosa upisana su dva proslavljena sportaša, a to su Vrbanjanin Toni Pavičić Donkić, jedan od najtrofejnijih hrvatskih plivača i maratonaca, čovjek koji je uspješno pokorio ćudljivi La Manche i preplivao gibraltarski tjesnac spojivši Stari i Crni kontinent, te Janez Maroević, kojega svrstavaju u red naših najboljih kopnenih maratonaca svih vremena. No, njima se u novijem dobu priključila i jedna mlada dama, Starogrojka Antonia Dulčić, također velika sportska veličina, prava zvijezda hrvatskoga nogometnog neba.

Riječ je nogometašici koja je već godinama, točnije od 2011. godine članica ŽNK "Split", djevojci koja općenito igra na poziciji desnog beka, a svoj prvi nastup za hrvatsku A reprezentaciju zabilježila je još 2015. protiv Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući velikom talentu i marljivosti s vremenom je postala standardna reprezentativka, do sada je ostvarila ukupno 12 nastupa. Mi je pitamo kako je sve to zapravo krenulo?

- Moji nogometni počeci vezani su uz Trg sv. Stjepana I., pape i mučenika, dakle, kamenom popločani prostor ispred župne crkve koju Starograjani od davnina nazivaju Katedralkom. Tamo sam nogomet igrala s prijateljima koji su trenirali u domaćem HNK "Jadran", a kada su vidjeli da se mogu i s njima nositi u 5. razredu Osnovne škole pozvali su me da im se pridružim na treninzima. Upravo u to vrijeme se na škoju formirala Ženska malonogometna liga, koja je u pravilu brojala više od 10 klubova, a moja starija sestra Kristina bila je članica tada vrlo popularnih "Ludih koka" iz Jelse, kojima sam se i ja s vremenom pridružila – veli Antonia, koja se s ponosom prisjeća tih lijepih vremena.

image
Antonia (ZMNK Lude koke) i Mate Tadić, povjerenik lige, snimljeno u sportskoj dvorani Pelinje u Jelsi
Mirko Crnčević

No, tada je bila premlada, pa je jedno vrijeme morala sjediti na klupi dok ne napuni 14 godina i onda je, uz dopuštenje roditelja, napokon debitirala. Teško je bilo čekati, ali Antonia je bila uporna i dočekala svoj dan. Utakmice su se u pravilu odigravale pred prepunom sportskom dvoranom "Pelinje" u Jelsi, a vragolasta mlada nogometašica je od početka nagovještala da će biti nešto od nje, dokazivala se iz utakmice u utakmicu, da bi u nogometnoj sezoni 2010./11. zaslužila posebno priznanje za najbolju golgeterku lige.

- Kao što danas s velikim guštom igram za svoj "Split", isto tako mi je čast da sam u amaterskom sportu bila dite "Ludih koka". Taj klub je u to vrijeme nastupao i izvan škoja, ponekad su se igrale čak i međunarodne utakmice. Posebno mi je bilo drago što su se tada na svakom koraku organizirale humanitarne utakmice i da su te žene u suradnji s ostalim klubovima veoma često pomagale onima kojima je pomoć bila najpotrebnija – pripovijeda nam Antonia.

A kad je došlo vrijeme za srednjoškolsko obrazovanje odlučila je upisati Komercijalno-trgovačku školu u dalmatinskoj metropoli, samo da bi mogla trenirati u ŽNK "Split". Roditelji nisu imali ništa protiv, a u klubu su je odmah prihvatili, jer se vidjelo da mlada Starogrojka zna, može i hoće. Ali to ipak nije bilo dovoljno, morala je imati i suport svojih najbližih, tj. bake Antice Dičak kod koje je tada živjela, dok je ujak Zdravko preuzeo obvezu da je redovito prevozi na treninge.

- Oni su mi zaista bili golema podrška i na tome sam im neizmjerno zahvalna. Marljivo sam radila i kao uvijek bila željna igre, no sudbina je htjela da sam na svojoj prvoj utakmici za kadetkinje nesretno slomila ključnu kost. Nisam posustajala, oporavila sam se i nastavila istim tempom, tako da sam za seniorke počela igrati sa samo 16 godina, a najsretnija sam bila kada smo osvojili povijesno prvo, a onda i drugo Prvenstvo Hrvatske za naš klub. Time smo osigurale i nastupe u Ligi prvakinja 2018./19. i 2019./20., što je za sve naše djevojke nezaboravno, nešto najljepše što nogometni sport sa sobom nosi – iznosi mlada Starogrojka.

Njezine igre u toj prestižnoj ligi nažalost je opet osujetila ozbiljna ozljeda ruke na treningu reprezentacije, nakon čega je morala na operaciju. Oporavljala se dva mjeseca, znala je igrati i s longetom, da bi ipak naposljetku u zadnjoj utakmici protiv prvakinja Luxemburga dobila priliku zaigrati posljednjih 15 minuta. Ma i to je njoj puno značilo, jer svako novo iskustvo dobro dođe. No, nas je zanimalo kako je bilo obući 'kockasti' dres, kako se tada osjećala?

- Braniti boje svoje zemlje izuzetna je čast, tada Vam kroz glavu prolazi sve ono što ste prethodno prošli, sva ona razbijena koljena ispred Katedralke, utakmice s "Ludim kokama" i "Splitom, sve one povrede, ali i radosti zbog pobjeda, zabijenih golova. Ulasku na vrata ponajbolje hrvatske vrste prethodilo je desetak mojih nastupa za reprezentacije U-17 i U-19, a s A selekcijom sam još odigrala utakmice protiv Ukrajine, Slovenije, Crne Gore, Kameruna, Rusije, Belgije, Meksika, Finske i Rumunjske. Ipak, najdraža mi je ona kada smo remizirali (1:1) protiv poprilično jake Švicarske – kaže junakinja ove priče, dok se raduje i svom slijedećem nastupu protiv Litve (27. studenoga 2020.).

image
S utakmice Kamerun - Hrvatska, Na slici je Antonia Dulčić - s utakmice Kamerun - Hrvatska, snimljeno u Wuhanu (Kina)

Zahvalna je za povjerenje treneru reprezentacije Mati Prskalu, naravno i Božidaru Miletiću pod čijom paskom trenira u svome "Splitu". Nema posebnog uzora u nogometu, jer njeguje svoj vlastiti stil, ali su joj nekako nadraži "Barca" i Pique, a na domaćoj sceni srce joj je uz splitske bile. Drži se one 'I kad gube i kad tuku uvik virni svom Ajduku', no čuli smo da je Antonia isto tako druželjubiva osoba, jedna naprosto zabavna cura iz susjedstva.

- Kuhanje je moj hobi, naučila sam ponešto o kulinarstvu dok sam dvije turističke sezone radila u hotelskoj industriji u Bolu na Braču. Volim tu i tamo iznenaditi svoje drage kolegice nekim specijalitetom iz moje kužine, Kristijanu Kolgjeraj, Fatjesu Gedollaj... Istini za volju slobodnog vremena je malo, pa rijetko odlazim na Hvar, ali zato mama Sanja i otac Marino revno prate moje utakmice i postignute rezultate. Mama se slabo razumije u nogomet, njoj je najvažnije da se ne ozlijedim, pa me tako nakon svake utakmice zove i pita jesam li ostala 'čitava' - govori Antonia, ne zaboravljajući iznijeti svoju veliku želju da se na škoju odigra jedna revijalna utakmica između 'koka' i Splita, ili između "koka" i reprezentacije, s tim da bi ona u toj prilici svakako pojačala svoj stari klub.

Djevojka koju krasi velika volja, upornost i odlučnost!

- Sjećam se dobro te Starogrojke, Antonia je bila sićušna i najmlađa, ali vrlo inteligentna članica "Ludih koka". Draga i simpatična, a s druge strane noćna mora ostalim klubovima Ženske malonogometne lige otoka Hvara. Brzo i velikim korakom probila se u red ponajboljih nogometašica sa škoja, međutim, nju povrh svega još krasi velika volja, upornost i odlučnost da uspije. Manje-više pratim njenu karijeru i drago mi je da je standardna kako u "Splita", tako i u reprezentaciji. Prije nekoliko dana dobila je kup utakmicu sa svojim "Splićankama" 6:0, dok su u nedjelju u prvenstvenoj protiv "Donata" iz Zadra zabile čak sedam puta, bez primljenog pogotka. Čestitamo Antoniji, jer je i ona bila među golgeterkama - rekao je Dejan Bojanić, njezin nekadašnji trener u ŽMNK "Lude koke" iz Jelse.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

03. ožujak 2021 02:34