Luka Matković (85), stanar trošne barake na adresi Sućidar 77A, kojemu su članovi Udruge “Empatija” proteklog vikenda munjevitom brzinom uredili sobicu kako bi, nakon operacije kuka, koliko-toliko imao adekvatan smještaj nakon povratka iz KBC-a Split, još uvijek boravi u bolnici.
Iako je kući trebao biti otpušten u ponedjeljak, nesretnog Luku zadržali su u bolnici saznavši za uvjete u kojima starac živi s 43-godišnjom kćerkom Jelenom, u čiju se skrb ne može pouzdati zbog njezina lošeg zdravstvenog stanja.
Trajni smještaj
– Tek u ponedjeljak saznali smo kako bi u slučaju povratka u baraku izostala kućna njega, a tamo nema ni tople vode. Za gospodina bi bilo najbolje dugoročno rješenje smještaja u nekoj od ustanova – kaže Branimira Huljev Tolušić, socijalna radnica u KBC-u Split, koja je odmah kontaktirala Centar za socijalnu skrb pod čijim nadzorom je i obitelj Matković.
Istog je mišljenja i Luka, koliko god ga je obradovao novi izgled sobice, rekao je socijalnoj radnici kako mu je potrebna stalna pomoć, pa bi radije u dom.
– Surađujemo s kolegicama iz Centra za socijalnu skrb kako bi se gospodinu pronašao trajni smještaj. Nažalost, domovi su puni, još tražimo... Tek smo jedan dan u cijeloj priči, otkako smo saznali da se o njemu nema tko brinuti nakon izlaska iz bolnice. Sad je na potezu Centar za socijalnu skrb, uporno se traži smještaj, ali svi su kapaciteti puni – objašnjava socijalna radnica iz splitske bolnice. Općepoznata je činjenica kako su ponuda i potražnja, što se tiče državnih domova, u velikom nerazmjeru, a cijene u privatnima popele su se na 1300-1500 eura. Ipak, još uvijek tinja nada kako će se Luki Matkoviću uspjeti omogućiti tzv. prekobrojni smještaj u nekoj od ustanova.
U staračkom domu je već njegova 75-godišnja supruga Milka, a nesretni starac je ostao živjeti s kćerkom u nekadašnjim zajedničkim “Lavčevićevim” i “Konstruktorovim” barakama na vrhu Sućidra. Prvotno su bile namijenjene njihovim radnicima, a poslije se u njih uselilo šest obitelji, koje su većinom do Domovinskog rata uspjele dobiti stanove i otići iz već tada trošnog i neodržavanog prostora. Luki Matkoviću isto nije pošlo za rukom, pa je na kraju sa suprugom i kćerkom jedini ostao u bijedi i nevolji sućidarske barake 77A.
Obitelj Matković živi na toj adresi gotovo četiri desetljeća – u derutnom, apsolutno nehumanom životnom prostoru, prepunom starih stvari, smeća, miševa... Potpuno neprikladnom za Lukin oporavak nakon operacije kuka, gdje mu, da stvar bude gora, slijedom nesretnih životnih okolnosti ne bi imao tko dodati ni čašu vode, a kamoli što drugo.
