Posjetili smo mjesto u kojem se stotinu godina nitko nije posvađao, a priča kaže da se djeca rađaju s bućama u rukama

Selo Kotezi administrativno pripada Gradu Vrgorcu, a trenutno u njemu stalno boravi šezdesetak ljudi. 

Nekoliko kuća za odmor ne čine turizam, a od poljoprivrede više nitko ne živi. Autocesta koja prolazi preko odavno zarasloga polja Bunine nije donijela napredak mještanima. Nisu ga ni očekivali, kažu nam. Selo se nalazi u kotlini, pa su ljetne temperature nekoliko stupnjeva više negoli drugdje. Hladovinu tražimo i nalazimo pod kostelom ispred kuće Marinka Radića.

 – Kad sam bio dijete, svaka je kuća imala kravu, konja ili magare, svinje, ovce, kokoše... I mi smo sve to imali, a ipak smo bili među siromašnijima u selu – govori nam Marinko. 

Njegova supruga Bistra u Koteze se udala iz Kljenka i kaže da joj ničega nije falilo.

– Kad sam početkom sedamdesetih došla ovdje, bilo je svega. lmali su WC, kuhinju i sve uvjete za život. Meni ništa nije nedostajalo.