Ovo ruglo hrvatske cestogradnje je državna cesta, vozite se na vlastitu odgovornost! U HC-u ne brinu, našli su ‘skužu‘

"Vozite se na vlastitu odgovornost“, nekako je najprimjereniji znak opasnosti kojeg bi trebalo postaviti na dijelu državne ceste D62 Šestanovac-Zagvozd-Lovrinčevići u dužini od 18 kilometara, koja, unatoč tome što nosi prefiks državna, svojim izgledom, uskim kolničkim trakom koji na mjestima ne prelazi 3,5 metra širine, više podsjeća na kakav seoski put nego na nekadašnju zabiokovsku žilu kucavicu koja je stanovnike tog dijela povezivala s neretvanskim krajem.

Njenu važnost prepoznali su i Francuzi koji su za svoje vladavine Dalmacijom pod zapovjedništvom Napoleonovog vojskovođe generala Augusta Marmonta i inženjerijskog tima u sastavu Franjo Zavoreo i Pietro Pakota u kratko vrijeme istu isplanirali i izgradili, dok ovim današnjim „stručnjacima“ nije pošlo za rukom od osamostaljenja Lijepe naše, a ima od toga trideset i kusur godina, da bar nešto učine na njenoj revitalizaciji.  

Istini za volju jedino tamo početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, zagvoški narodni heroj Ivan Gaće, čovjek od riječi i djela, jednim dijelom cestu je i asfaltirao. Rugalo se kako je to najtanji asfalt na svijetu, ali njegova namjera nije bila da on bude toliko „proziran“ već da ga se razvuče i njime pokrije što više površine.  

Pola stoljeća kasnije busalo se u junačka prsa, obećavalo, zavlačilo narod, kako će cesta biti k‘o Jadranska magistrala ma i bolja, pa su je 2008. godine uvrstili u famozni program Betterment II, a taj program bio je sve osim za dobro žitelja tog kamenjara. Novci su otišli na neke druge cestovne pravce, jer bolje da nestane sela nego običaja. A taj običaj u novijoj hrvatskoj povijesti nalaže ako imaš koga u Zagrebu, imat ćeš i cestu pa da njome ne prođe njanci jedno auto. 

Na žalost, kako onda tako i danas. Sve zahvaljujući već poznatoj hrvatskoj dinamici u realizaciji važnih projekata. Iako je, tvrdilo se onda za istu izrađena projektna dokumentacija i ishodovana građevinska dozvola, jedino im je preostalo riješiti imovinsko pravne odnose duž planirane „nove“ trase. Govorilo se kasnije da to neće biti lako s obzirom na relativno ograničene resurse HC-a. Mada su u tom razdoblju izgrađeni kilometri cesta u našoj i susjednim županijama.  

Iako je njen značaj bio od krucijalne važnosti tijekom izgradnje dionice autoceste Šestanovac-Ravča, zbog čije je gradnje tih osamnaest kilometara dodatno deformirano nizom novih oštećenja, te djelomičnim urušavanjem potpornih zidova, ista nikada nije renovirana.   

Danas taj Zabiokovski koridor predstavlja ruglo hrvatske cestogradnje. Mada su u više navrata načelnici općina Šestanovac i Zagvozd pokušali doprijeti do odgovornih u HC-u, očito im nije pošlo za rukom dobiti konkretan odgovor o rokovima izgradnje.  

Treba staviti ruku na srce i kazati, kako je prije četiri godine ta ista prometnica doživjela „ozbiljnije“ preinake kroz vid nekakve improvizacije tj. krpanja, pa se pari kada prolazite jednim njenim dijelom, kao da se vozite po šahovskoj ploči. Upravo tako i izgleda nakon djelomične sanacije prošarane crnim i sivim, da ne kažemo bijelim pločama.  

- Pitaš me kako živim uz ovakvu prometnicu. A šta da kažem. Vidiš ovaj, narod ga zove Stapin dub star priko 350-400 godina pod čijom su se krošnjom zasigurno odmarali i francuski vojnici kada su je gradili. Evo prije koju godinu i hrast se osušio, ali novu cestu nije dočekao. Meni je osamdeset godina i otkad znam za sebe cesta se krpa k‘o stare gaće. Bojim se da će jednom nestat sukna, pa šta će onda krpat - pričaju nam u Zagvozdu o prometnici čiji spomen koriste samo u kulturološkom smislu kao spomenik baštine i budalaštine. 

I tako, nažalost, nekada glavna prometna poveznica između Srednje i Južne Dalmacije, danas je tek dotrajala cesta s brojnim deformacijama i oštećenjima i kao takva, sigurni smo da je jedna, ako ne i jedina državna prometnica u takvom jadnom stanju.  

- Zato nemam ništa drugo za kazati nego javašluk. Stoga sve što napišete u interesu njene rekonstrukcije, bez pogovora potpisujemo - rezolutni su mještani Šestanovca i Zagvozda.  

Iz Hrvatskih cesta tek poruka od prije nekoliko godina, kako cesta više nema  toliki značaj. Njome se tobože ne odvija promet kao nekada. Odnosno, brojno stanje automobila nije u skladu s „normativima“ državne cestogradnje. 

Zaboravljajući pritom da su i oni svojski dali ruke da se takvo što dogodi.