![<p>’Nema boljeg čovika od našeg Ante, prikoviše je dobar. Nama triba takvih ljudi’,<strong> </strong>ne štedi hvalu Milivoj Stričević iz Brštanova, dostava se rješava i nasred puta ako treba</p>](https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/12/20/o_26229108_1024.jpg)
– Ćaća, aj ti njih odvedi gori u Avdine ograde prvo – govori ocu Vladi devetogodišnji Ante, koji nas je s godinu dana mlađim bratom Karlom dočeka prid njihovin starin kućama u Brštanovu, u zaseoku Polići.
– Di je to? – okrićen se ja za Anton gori put planine.
– U vrju Moseća. Ponit ćemo malo mesa i pršuta, ispeć ćemo malo na gradele – pojašnjava nam trećaš svoju zamisao.
– Ne možemo sad gori, moraju ljudi štoko napisat prvo, kako je nama ovde živit na selu, koje sve blago imamo i to... – kaziva otac Vlade Polić dok nas pozdravlja i žena mu Ana držeći u naručju najmlađeg od četiri sina, četveromjesečnog Gabriela.
– Treći naš, Luka, srami se, pa se sakrija doli kod babe i dida – govori Ana dok smišna crna glavica četverogodišnjaka proviruje iza...