Živio je u znaku rada i grada, a vijest o Miličićevoj smrti poklopila se s ostvarenjem ideje za koju se dugo zalagao

Ne postoji nikakva škola koja te priprema za funkciju gradonačelnika, a imaš golemu vlast i mogućnost za pogrešne odluke jer ne znaš.

Tako je govorio Jakša Miličić, jedan od najznamenitijih poteštata u dugoj splitskoj povijesti. Napustio nas je u nedjelju, u 98. godini, ostavivši za sobom djela kojima je zadužio generacije.

Miličić, podrijetlom s otoka Hvara, rođen je u Splitu 24. srpnja 1926. Bio je znanstvenik, političar i splitski gradonačelnik. Bio je - veličina!

Vijest o Miličićevoj smrti poklopila se s onom da je Split dobio organizaciju Europskih sveučilišnih igara, za što se šjor Jakša u posljednje vrijeme jako zalagao, lobirao na sve strane, ulagao u to svoj golemi autoritet, vjerujući da će takva manifestacija gradu donijeti procvat sličan onomu kakav je ostvario 1979. godine, za vrijeme 8. mediteranskih igara, kojem je osobno kumovao.

Split je za vrijeme nezamjenjivog šjor Jakše iz malog mista postao grad značajan u okvirima Jugoslavije, države od skoro 23 milijuna ljudi. Iako nije bio središte jedne od republika, upravo zahvaljujući sportu i sjajnim rezultatima na tom polju, a Mediteranske igre itekako su pridonijele tom imidžu, kao i infrastrukturi koju je tada dobio s Poljudom kao šlagom na torti, nadrastao je samog sebe i bio važan poput najvećih gradova SFRJ.

Demografska eksplozija

Miličić je u ideji Miška Rađe da se Split kandidira za organizatora 8. mediteranskih igara i pred nosom ih odnese Rijeci, prepoznao razvojnu lokomotivu, povod da odmah i sad dobije što mu treba: moderni, veliki sportski stadion, na kojem bi Hajduk nastavio s dobrim partijama i titulama, košarkašku dvoranu, bazene, tunel kroz Marjan, usjek pruge... Mudri Miličić je prepoznao priliku izvući od savezne države, Vlade i Tita, što više novca kojim bi riješio ne samo sportske objekte, nego i prometnice, institucije, stanogradnju..., na duge staze.

Duje Klaric/Cropix

Split je, naime, u vrijeme njegova mandata demografski eksplodirao, što je pred gradsku upravu postavilo brojne izazove. Useljavanje iz Zagore i s otoka bilo je intenzivno prije svega zbog posla kojeg se pronalazilo u velikim poduzećima poput "Brodosplita" i "Jugoplastike", ali i činjenice da je postao sveučilišni grad. Grad s velikim "G"; jer imalo se u Miličićevo doba i moglo se; poteštatu su bili na raspolaganju privatni avion Cesna 421 i jahta znakovita imena "Split 3", a i tu je Miličić kao građevinski inženjer umiješao svoje prste. Velebni Split 3, tada kvart budućnosti, djelo slovenskih arhitekata, zavrijedio je kasnije hvale i nagrade struke na svjetskoj razini, ali i domaćih ljudi. Istinabog, nije to kao ni sve drugo ovdje išlo lako, no s vremenom, nakon pustog grintanja da će neboderi pokvariti pitome mediteranske vizure, prihvatio je i naš svit taj drugačiji, "visočiji", betonski Split.

Graditelj škola i ustanova

Ne smijemo zaboraviti ni desetke prosvjetnih ustanova koje su niknule u Miličićevu mandatu, kao i činjenicu da je bio jedan od onih koji je snažno ustrajavao na gradnji autoceste između Splita i Zagreba, no slom Hrvatskog proljeća stavit će tu veliku ideju koja se trebala realizirati kroz samodoprinos građana - na čekanje, i tako sve do rađanja samostalne Hrvatske.

Jakša Miličić u Splitu je završio osnovnu i srednju školu. Zanimljivo je da je za vrijeme talijanske okupacije kao jedan od đaka koji je odbio govoriti i pisati talijanski, završio u zatvoru. Kad je, pak, krenuo u partizane, kamion kojim se vozio - prevrnuo se, a mladi Miličić tu je nesreću u kojoj je stradalo puno ljudi, jedva preživio. Spasila ga je neobična žilavost koja ga je pratila cijeli život; bio je to čovjek lavovske energije koji je do zadnjih dana imao snagu mladića. Žvelto bi "radio" skale i čvrsto vam stiskao ruku, strastveno govorio oslanjajući se na bogatu i pouzdanu memoriju. A tek maniri... U ono doba su ga zvali drugom, a zapravo je bio gospodin i po‘! Šjor Jakša!

Ta, koliko sam puta intervjuirajući ga provjeravao sugovornikovu dob, uvjeren da sam nešto krivo zapisao ili čuo, jer je i u poznim godinama vozio, predavao, putovao... Bilo ga je uvijek i svugdje, a najviše tamo gdje se živo diskutiralo o prometnom i gospodarskom razvoju Splita, a on bi tu prednjačio. Gospodina Miličića se slušalo i cijenilo. Tribine, predavanja, kongresi.., nisu mogli proći bez vječnog gradonačelnika Miličića, vrsnog inženjera, profesora, znanstvenika, koji je Split vidio kao siromaha sa cilindrom na glavi kojeg je želio odjenuti u najbolji smoking.

U čakuli s bivšim splitskim gradonačelnikom Nikolom Grabićem
 

Tom Dubravec/Cropix

Dok drugi nisu bili kadri ponuditi rješenje za neku malu ulicu ili parkiralište, Miličić je govorio o metrou i pokazivao trasu kojom će brza pruga, bio je uvjeren, jednoga dana povezati grad s okolicom, pa ga pretvoriti u mediteransku metropolu čije granice ne završavaju u Omišu, Sinju i Trogiru, već mu utjecaj i snaga sežu još i dalje. Shvatili ste: Jakša Miličić bio je vizionar, pa ono što je zacrtao treba slijepo slijediti.

Predsjednik skupštine općine

Godine 1959. Miličić je diplomirao je na Građevinskom fakultetu u Zagrebu. Inženjer Miličić nakon završetka školovanja radio je u GP "Lavčević" u Splitu, bio rukovodilac Službe graditeljstva u Privrednoj komori Dalmacije i četiri godine direktor Građevinskog školskog centra u Splitu. Iskustvo koje je stekao odlično će mu koristiti od 1967. do 1974. kada je postavljen za gradonačelnika Splita, ili kako se to tada imenovalo: predsjednika skupštine općine Split.

Kako je svojedobno kazao potpisanom novinaru, puno znanja upio je i na studijskom putovanju po SAD-u. Bila su mu od velike pomoći u daljnjem radu.

U nekoliko mandata Miličić je bio dekan Fakulteta građevinskih znanosti u Splitu, a potom i predsjednik Poslovnog odbora FGZ-a Split. Doktorirao je na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1982. godine. Umirovljen je kao redoviti sveučilišni profesor 1996., no ni slučajno se nije prepustio dokolici koja mu je bila posve strana. Nikakvo opuštanje takav čvrst karakter nije trpio. Držao je predavanja ovdje i u inozemstvu, pripremao projekte, davao prijedloge gradskim ocima, pisao i publicirao, a u autobiografiji "U znaku grada i rada" sažeo rezultate iznimno bogatog profesionalnog i privatnog životnog vijeka.

Miličić je zaslužan i za osnivanje Ekonomskog fakulteta u Splitu, a za njegova mandata osmišljena je i gradnja najveće splitske zgrade, poljudskog "kineskog zida", kako bi se riješili nagomilani stambeni problemi i barem donekle suzbila bespravna gradnja koja počinje bujati na periferiji. No unatoč svemu, "ispovijedio" se ovom novinaru toliko puta na tu temu, tadašnje boračke organizacije koje su uspjele pridobiti čak i Beograd na svoju stranu, bile su jače od lokalne vlasti, pa se bespravnim graditeljima s ratnim stažom moglo staviti "soli na rep". Tako su pale neke najljepše gradske lokacije, da bi u osamdesetima i devedesetima gradnja na crno poprimila razmjere epidemije.

Na dodjeli nagrade za životno djelo Fakulteta gradjevine, arhitekture i geodezije sa tadašnjim dekanom Nikšom Jajcem
 

Tom Dubravec/ Cropix

Upravo zbog toga, Miličić je posljednjih godina pokušavao spasiti planski razvoj Splita idejom da se na Karepovcu, kada i konačno prestane biti gradskim deponijem, sagradi naselje s najboljom komunalnom infrastrukturom. U tu svrhu Karepovac je pravno "očišćen". Radi se o građevinskom zemljištu koje je u potpunosti u vlasništvu grada, pa bi se još jednu u nizu sjajnih Miličićevih ideja do koju godinu moglo pretvoriti u stvarnost. Ne sumnjam da će sve to marni inženjer pomno nadgledati. Zbogom, učitelju naš!