U splitskom KBC-u je dijete od 14 kilograma umalo poklopio metalni gornji nosač klizne stijenke koji teži 15 kilograma. Dječak ima tek tri godine. Javila nam se potresena majka dječaka (podaci poznati redakciji, op.a.) koja je u petak oko podne i pol odvela dječaka na kontrolni pregled. U bolnici su se trebali zadržati kratko...
- Krenuli smo kroz glavni ulaz, do centralnog laboratorija, tamo gdje se nalazi ispostava hitne pomoći. U trenutku kada smo izlazili, sin je bio možda centimetar ispred mene, a onda se začuo zvuk kojeg neću zaboraviti dok sam živa. Na dijete mi je skoro pao metalni nosač težak 15 kilograma! Moj sin ima možda 14 kilograma, dakle taj metal je teži od njega, dijete mi je moglo nastradati! To je kao da na mene padne 70 kilograma. U nalazu su napisali da se radi o "metalnom, gornjem nosaču klizne stijenke".
Ja sam bila potpuno van sebe! Vidjela sam krv na svojim rukama, mislila sam da je to moja krv i da je s njim sve u redu. Provjeravala sam mu glavu, ali od šoka nisam ništa mogla vidjeti. Do nas je dotrčao vozač hitne pomoći koji mi ga je uzeo iz ruku i otrčao s njime na hitnu. Tada sam tek vidjela da je moj sin potpuno krvav - prepričava nam potresena majka na rubu suza, još nije došla sebi od šoka.
Kaže da su joj u glavi zapečaćene slike koje riječima ne može opisati, a zamislite i sami kako je majci vidjeti vlastito maleno dijete, potpuno krvavo.
- Stajala sam nepomično u šoku još dvije minute i potrčala za njima. Vozač je s njim trčao put hitne pomoći, a ja sam samo razmišljala je li moj sin pri svijesti. Osoblje ga je čistilo od krvi, teško mi je dočarati koliko je krvi tu zapravo bilo. Dijete je bilo u šoku, nije mu bilo jasno što se događa i zašto je potpuno krvav - govori majka dječaka.
Osoblje bolnice uputilo ih je na šivanje na hitni kirurški prijem. Sestra ih je pitala hoće li prijaviti slučaj.
- Rekla sam da mi samo pomognu djetetu i da idemo što prije doma. Međutim, sestra je ipak pozvala policajce koji su nam uzeli izjave. Sin je tek kada smo se spustili na kirurški prijem procesuirao što se dogodilo i briznuo u plač. Poslali su ga na snimanje, nije zadobio frakture ni potres mozga.
Pukom srećom ga je taj metal samo okrznuo pa je zaradio nekoliko šavova, ali zamislite da je bio milimetar naprijed. Stresem se sada kad mi kažu da smo dobro prošli, jer znam koliko nas je malo dijelilo od kobnog završetka. Osim po glavi, malo se ozlijedio i po ruci.
Želim da ovo bolnica shvati kao ozbiljno upozorenje. Svakoga dana kroz ta vrata prođe na stotine ljudi, trebaju provjeravati svoje ulaze i sve ostale dijelove bolnice. Kasnije smo otišli pogledati izbliza: taj nosač velikog promjera je bio zavidan sa samo dvije vide.
Netko je od osoblja i bio napomenuo da ta vrata već neko vrijeme zapinju. Pukom srećom smo izbjegli tragičan ishod - kaže majka dječaka koja ga je nakon cijelog slučaja morala otići kod psihologa kako bi mu prepričala događaj, djetetove šokove, noćne more koje je dječak proživljavao noćima nakon događaja.
Kontaktirali smo KBC iz kojeg kažu da se o ispravnosti redovito vodi računa.
- U KBC-u Split, na površini većoj od 123.000 metara kvadratnih zatvorenog prostora, koristi se preko 100 automatskih pokretnih vrata kroz koja svakodnevno prolazi velik broj ljudi, materijala, opreme, uređaja i namještaja, rublja, hrane i ostalog nužnog za funkcioniranje ovako velikog sustava. Naravno da se o njihovoj ispravnosti, a time i sigurnosti, redovito vodi računa.
Nažalost, iznimno rijetko dogode se nepredvidivi nesretni slučajevi poput ovoga zbog kojeg nam je izuzetno žao. Vrata su popravljena, a naše službe utvrdit će sve okolnosti kako se slični incidenti ne bi ubuduće ponavljali. Cijeloj obitelji upućujemo ispriku, a dječaku želimo što brži i uspješniji oporavak - poručili su.