Prvi maturanti Upravne škole okupili se na 60. obljetnici mature: nije bilo kraja sjećanjima i prepričavanjima uspomena

Prvi maturanti Upravne škole u Splitu, generacija 1963./64., jedan razred i 29 polaznika, imali su dobar razlog za feštu ispunivši obećanje iz 2019. godine i okupivši se nakon šest desetljeća u ugostiteljskom objektu Calypso kako bi proslavili veliku i zavidnu obljetnicu. Zahvalni su na ljubaznosti osoblja prema njima kao i na posluženoj hrani i piću.

Još uvijek mladi, nisu zaboravili svoje preminule i sada bolesne kolegice i kolege i sve profesore. Oprostili su opravdane izostanke, ali tužni zbog onih drugih.

U ugodnom raspoloženju nije bilo kraja sjećanjima i prepričavanjima uspomena iz četverogodišnjeg školovanja provedenog u "podstanarstvu" prve dvije u tada poznatoj Šumarskoj školi u Špinutu te posljednje dvije u "Natka Nodila". O lijepim danima mogli su puno pričati. Rado su se prisjetiti 10 brojeva svog lista "Nova mladost" i zanimljivih rubrika, a kojeg je podržalo i hvalilo čitavo nastavničko vijeće.

Nisu zaboravljena "picavanja, šaptanja, skrivanja iza zavjesa", a ni profesor stenografije čiji su satovi prolazili vedrinom i smijehom. "Ovo je širokografija, a ne stenografija" ili "napiši ovo sto puta moram misliti" i po onom što je najvažnije uspio je odstraniti suhoparan i škrt odnos đaka i profesora, klupe i katedre.

Mate Strinić

Na kraju i riječi drage im razrednice Ljeposave Vojnović od 20. srpnja 2004.: "Svi ste razumni, pravedni i pošteni, to je moja prva generacija. Vi ste bili i ostali posebni, vaša djela krase vas, vaše obitelji. Ostanite takvi i to će biti najljepša zahvalnost za sva moja nastojanja i za moj rad".

Ne samo nezaboravni profesori direktori nego i tajnica i podvornik, osposobili su svoje prvence da nakon školskog druženja nastave rad "bez čekanja" u istoj školi, advokaturi, pravosuđu, državnim i privatnim poslodavcima dijelom naše lijepe domovine kao i pisanjem pjesama svih žanrova, domoljubnih, zabavnih, tamburaških, etno, od kojih je preko 400 uglazbljeno pa i nagrađeno i izvedeno od mnogih poznatih domaćih pjevača "Na omiškoj stini", "Oba su pala", "Imotski je više od života". To je naš Pere Picukarić.

I na rastanku bez onog "Adio i tko zna kada i gdje". Zna se od 1. srpnja 2025. i tako sve do 2029.- 65. godišnjice. Neka tako bude sa srećom i u većem sastavu.