Pronašli smo splitski zakon i red, najvjerojatnije najstarijeg predstavnika stanara u Splitu i, evo još jednog podatka, nositelja broja 1 u portfelju upraviteljske tvrtke Novi dani. Ime mu je Toma Kovačić, ima ravno 85 godina i u posljednja dva desetljeća je na ulazu 25 u Papandopulovoj ulici na Trsteniku, zgradi od 14 katova s tri dodatne podzemne etaže, uveo samoodrživi koncept financiranja.
Javnost već zna za ovu lokaciju, tamo je niknuo Kauflandov novi trgovački centar koji se, baš do prozora kuće predstojnika Tome, dovukao na samo šest metara udaljenosti. Čim smo se susreli pred južnim vratima zgrade, na prvu kaže on nama: "Piši ovako..."
Diktira iz sijede glave, bez zamuckivanja, stajanja, promišljanja:
- Sve što se u zgradi moglo stavili u najam, stavili smo kako bi zaradili. U ovom malom prostoru od 22 kvadrata s lijeve strane ulaza naše 25-ice, stiže nam najam od 130 eura mjesečno. Od pričuve prostora desno kraj ulaza, tu je bila Zagrebačka banka, imamo šezdesetak eura. Dalje, pola pričuve Gradske knjižnice na Trsteniku ide nama, ravno 60 eura mjesečno. Ima još, dolje u podzemnim etažama najmova, privatnik koji tu šiva jedra, mjesečno plaća 60 eura. Ispod skala je bio prazan prostor, počeli su se tu skupljati huligani. Dali smo to u najam čovjeku koji ga je ogradio, napravio spremicu i od toga imamo 100 eura godišnje. Znate li da se iznos pričuve po kvadratu stana kod nas nije mijenjao od 1999. godine, eto i to je zanimljivo – kaže Toma.
- I što sve od toga najma plaćate? - pitamo.
Profit od najma
- O, nismo mi još gotovi, najam nam stiže i od velike Emmezetine reklame sa zapadne fasade zgrade. I to nam donosi dobit. Kada se sve zbroji eto nama prihoda za trošak čistačice, zamjenu svih žarulja na hodnicima, 17 je etaža, plus one iz dva lifta. Žarulja je puno i nisu jeftine. Tu je i trošak mog predstavničkog rada. 1,30 eura po stanu, 54 su stana, sveukupno 70 eura, od čega plaćam poslovni mobitel. Ja sam još i kućni majstor, pa što mogu napraviti, napravim sam. Brinem o zgradi već 20 godina, a ako po stažu nisam najstariji u gradu, onda sam makar među prva dva. Pitajte u Novim danima za Tomu iz 25-tice. To su krasni ljudi, ti iz Novih dana, precizno, uredno, sve štima. Sve pohvale - veli.
Tomi je, rekosmo, 85. godina. Nevjerojatno je lucidan čovjek, čvrstih principa koji će bez problema ući u bitku. Recimo, s moćnim Kauflandom koji im viri u pjat. S kamiondžijama što mu parkiraju vozila pred ulazom. Nema on pardona, odmah će im uzvratiti riječima ‘imaš tamo parking i odvezi se svojim putem‘. Nema on problema ni s izborom boje za ulaz u zgradu, kojeg su upravo u trenutku našeg dolaska uređivala dva pitura. Naravno pod Tominim nadzorom. Tko je odabrao nijansu pitamo ga, iako već znamo odgovor.
- Od sto stanara, nekada ih je bilo 150, dva su me pitala zašto sam odabrao ovu boju, nije im se svidjela. Kažem im ja ‘A šta fali žutoj, to je dobra boja, osvježava‘. Kad nam dođu ljudi u zgradu ne mogu se načuditi da je ovako lijepa i uredna. Eto, to je zadatak i pothvat nas suvlasnika, ovo je naš zajednički dom, treba biti njegovan i uredan.
Nema minusa
Druga stvar, zgrada ne smije biti u minusu. I zato mi na računu imamo 50 tisuća eura. Da sad upreš u bilo koji ulaz u Papandopulovoj, svi skupa neće imati ni približno toliko. Neki imaju čak nulu. Kako smo uspjeli? Pametna politika i mudro poslovanje. Nikad ne uzeti prvog ponuđača, razlika bude i preko tisuću eura. Drugo, ja sam i kućni majstor. Treće, problem se sanira čim nastane, kad je šteta još mala - kaže.
Redi se i taraca
Kako bi sve to funkcioniralo Toma jednom mjesečno dođe na vrh zgrade s koje puca jedinstveni pogled na Split. Pokupi smeće koje vjetar donese, iščupa korov i trave koje su se ukopale u morski pijesak umetnut u gornje slojeve tarace. Ni tu nije mirovao, taracu je opiturao, da figura, da se vidi briga. Svaku nedjelju "baci" šetnju, krene od zadnjeg kata pa put dolje, korak po korak, pomažući se štapom. Prati je li čistačica sve dobro počistila, zadovoljan je njenim radom. Je li netko zapriječio put biciklom, namještajem. Ako je, upozori vlasnika. Gleda je li iza radnika koji su nešto rušili, bužali po stanu ostalo šute, nereda. Ako ima ostataka, zove ih da to počiste kako su i našli. Ako nekog od starijih ili samaca nije vidio, čuo, pokuca im na vrata kako bi bio siguran da je sve u redu. Provjeri čistoću liftova. A onda na kraju pregleda sve račune. Ulaz, izlaz, trošak, ušteda. U cent ima da štima.
Zovu ga i noću
- Često me noću zovu, zaglavi se lift. Dižem se i pokušam ga sam otkočiti. Ako ne može, odma zovemo majstora, neće valja ljudi čamiti do narednog jutra. To je bitno, stanari su obitelj, oni su ti prvi. Ako je u nekom stanu netko preminuo, kuća daje osmrtnicu i vijenac. Red se zna. Isto tako, ako netko ide varati, recimo zbog smanjenja računa za vodu, nema milosti. Jedna stanarka mi nije prijavila da je kod nje boravilo šestero dice. I kaže nije istina, nema nikoga osim njih koliko ih inače bude. Dobro, kad je tako. Sjednem ja u čeku, na zidić pred kućom, i gledam u njen balkon kako bih vidio koju će robu staviti na sušenje. Čekam i čekam. I naravno, puno dičje robe. Ona će mene nasamariti, pa nisam ja od jučer... - smije se.
Kako li se samo grad proširio otkako su se prvi stanari u ovu zgradu uselili. Sjeća se Toma kako tada nije bilo izgrađenog Žnjana, Mertojaka, Visoke, većeg dijela Trstenika, ni njegove ulice. Oko kuće su bila polja. Danas je ovo grad u gradu, sve je nadohvat ruke, u centar se više nema potrebe zalaziti. Stan u ovoj zgradi je danas postao vruća roba, cijena kvadrata mu skače preko pet tisuće eura. Nedavno su dva stana od po 73 kvadrata prodana za više od 400 tisuća eura. Toma sve to prati. Kako stigne, i to u 85., mnogi su kilavi s duplo manje.
- Rođen sam u Zagori, od kada sam se rodio od zemlje sam živio. U kosti mi je rad uša. I zato sve mogu. Kako se naučiš odmalena, tako i živiš - kaže.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....