Ova zelena vrata zadnja su brana Geta od smrtnog stiska masovnog turizma: ‘Slikavali su nas kroz ponistru ka da smo u zoološkon vrtu, a usrid noći nan pijani skaču po krovu. Reka san - dosta!‘

Split se, po ko zna koji put u povijesti, sprema na okupaciju. Boksaju se zalihe hrane i pića, stanovi se spremaju za primanje šta većeg broja ljudi, a manovali na ulicama punom parom ziđaju šta se zaziđat stigne.

Trgovci i šverceri po kalama i pjacama su već ćutili ovi val opće panike, a kako lipi broj njih nije od jučer nego od još unazad par sezona, furbasto su, sve ka da neće, poskupili sve šta ima cijenu. Jer, još malo pa će strane horde navalit na gradske zidine pa ko živ, ko mrtav. 

U Palači, koja se turistima prodaje pod "UNESCO-ov spomenik s dvi iljade godina dugon tradicijon stanovanja", živi još parsto svita - i neće zadugo.

- U deveti-deseti misec, kad se lipo nakesa para u sezoni, meni na vrata pokuca jedan od "uglednih poduzetnika" ili, kako ih ja zove...