Nove mjere u školama komentirao i šef splitskog SDP-a, nije oduševljen: ‘Prvi korak nisu kamere, brave ni uniforme...‘

Davor Matijević, predsjednik splitskog ogranka SDP-a, na Facebooku je komentirao mjere koje od utorka vrijede pri ulasku u škole diljem Hrvatske. Smatra da instant-rješenja, kako ih on naziva, najviše pogađaju našu djecu koju bi zapravo trebala štititi, a problematizirao je i manjak uključivanja stručnjaka.

- U Prečkom smo svjedočili tragediji kakvu Hrvatska do sada nije poznala. Bezuman čin pojedinca ostavio je za sobom duboke rane koje će trajno obilježiti roditelje, obitelji, prijatelje, učitelje, učenike i čitavu zajednicu. Dok smo još u šoku, bez ozbiljnih analiza i uključivanja stručne javnosti, već se donose mjere koje će najviše pogoditi upravo - našu djecu.

Političke reakcije, vođene strahom, bijesom, komentarima na društvenim mrežama, prirodnom željom medija za klikovima, dolaze brže nego što se traže promišljena i dugoročno najbolja rješenja. Intenzivno izvještavanje i potenciranje ove važne teme istovremeno širi tjeskobu daleko izvan Prečkog i Zagreba, dok lokalni i nacionalni političari povlače poteze koji nisu utemeljeni na znanju i iskustvu stručnjaka. Jasno je da se, zbog pritiska javnosti i birača, osjećaju primorani djelovati. Ali po koju cijenu i što to znači za našu djecu? - pita se.

Djeca će, kaže Matijević, osjetiti strah, napetost, nova ograničenja i upozorenja u zemlji koja, unatoč svemu, i dalje spada među najsigurnije zemlje za odrastanje. Tu sigurnost i slobodu, drži Matijević, ne bismo smjeli tako lako izgubiti. Pita se odakle nam 2000 operativnih djelatnika za sigurnost koji će biti stručni, psihički stabilni i fizički spremni raditi takav posao uz plaće koje se mogu ponuditi.

- Planira se angažirati čak 2000 "operativnih djelatnika za sigurnost". No, odakle nam toliki broj stručnih, psihološki stabilnih i fizički spremnih ljudi spremnih raditi u osnovnim školama za plaće koje se mogu ponuditi? Ako se druge profesije suočavaju s nestašicom radnika, možemo li realno očekivati da će se na jednom pojaviti upravo ovakvi kadrovi? S obzirom na racionalne i iracionalne strahove prema radnicima iz trećih zemalja to vjerojatno neće biti opcija.

Djeca su već prošla kroz izazove pandemije i improvizaciju na koju smo tada, suočeni s nepoznatim, bili prisiljeni. Danas, kad imamo priliku promisliti i djelovati dugoročno, opet biramo ad hoc rješenja. Je li to zaista najbolje što kao društvo možemo ponuditi? - dodaje.

Na kraju je zamolio da se svi upitamo kako će sve ovo utjecati na djecu koja su već suočena sa strahom i neizvjesnosti.

- Što ovakve mjere i medijsko praćenje čine djeci koja se već suočavaju sa strahom i neizvjesnošću?

Što o ovakvim "rješenjima" kažu psiholozi, sociolozi, pedagozi i stručnjaci za sigurnost?

Koji su sve puno izvjesniji rizici s kojima se naši školarci susreću, a da se s njima ne bavimo?

Širimo li tjeskobu i paniku umjesto sigurnosti i podrške? I kakav učinak sve to ima na potencijalne buduće počinitelje?

Nisam struka i ne znam što je najbolje, ali ako naša djeca nisu razlog za smirivanje tenzija, okupljanje stručnjaka i očuvanje prava na slobodu i sigurnost, onda kao društvo nemamo nade. Ono što sam siguran da prvi korak nisu kamere, brave ni uniforme – prvi korak moraju biti povjerenje, podrška, stručnost i zajedništvo - zaključuje.