Nije dugo trebalo da se biljne stjenice nakon zagrebačke invazije pojave i pod Marjanom, od negdje su dopilotale do centra grada, udomaćile se nasred Tršćanske ulice. Odabrale su krošnju raskošne pelegrinke koja im je očito poslužila kao rodilište. A odatle su hrabro počele plahutati okolo naokolo, između ostalog poletjele i put stanova okolnih zgrada. Obitelj iz Tršćanske ulice koja živi u zgradi u neposrednoj blizini njihove baze, ispričala nam je da su doživjeli invaziju sitnih letećih beštija. Jedno jutro su otvorili prozore, a onda na staklu, na jakom jutarnjem suncu ugledali puno nečeg malog, sitnog, od dva do četiri milimetra, lako kretajućeg, s paučinastim, čipkastim krilima, s crnim točkicama po četvrtastom tijelu.
Nije ih teško bilo ne primijetiti, kažu. Pa nam pričaju, ma ajde da je jedna, ma da su i dvije, ali ovo je bio skup, ovo je bila invazija. A kako su čuli da su se neke od vrsta mrežastih stjenica koje napadaju platanu i hrast proširile po Zagrebu na sve strane, uhvatila ih je odmah nelagoda. Posebno kada su uočili da su im napadači odmah pokazali namjeru ulaska u stan. Brzo su se uhvatili selotejp trake kao prvog sistema obrane, i one najhrabrije onemogućili u naumu. A onda je u drugom naletu otpora proradio i sprej.
- Stacionirale su se na rubu pozora, evo ih i na roleti. Ušli su i u rubove, u podnožje prozora. Malo stoje, pa se malo miču, letuckaju. Čim smo otvorili staklo počele su ulaziti i na prednju stranu, očito s namjerom da uđu u unutrašnji prostor. Biži, biži, odmah je išlo zatvaranje, uhvati te isti tren nelagoda u stomaku, panika. Jer sjetiš se onih priča o stjenicama šta ih turisti sa sobom nose u kuferima. Usele se u madrace, u robu, sišu krv, naprave ogromnu štetu. Odlučili smo im se junački oduprijeti odmah. Baš smo razmišljali, znate kada smo ih prvi put primijetili, odmah nakon velikog požara u Žrnovnici. Ko zna, možda su bježale od njega pa došle ovdje, stablo na koje su sletjeli je prekrasno - kaže nam ovaj simpatični bračni par.
Neke su i uhvatili i kamerom i poslali nam fotke. U svakom slučaju, nisu im se omilile. Kažu kako najvjerojatnije nisu svojom pojavom alarmirale suside, jer većina zbog iznimne vrućine drži zatvorene prozore.
- Ali svejedno mi bi rekli da je to invazija, i da je baš ta pelegrinka izvor. E sada je li to bio neki nalet pa su otišle dalje, ne znamo. Ali svakako nisu ugodne, i čim smo ih vidjeli rekli, smo brzo zatvaraj stakla, ne daj im da uđu. I znate šta smo uočili, vole žutu boju. Stavila sam veliki žuti ručnik šta ga nosim na more na sušenje, i imala sam šta vidit, pusto ih se na njemu stacioniralo. Očito ih mami žuta boja, bilo ih je svugdi, ali žuto im je najdraže - kažu nam.
Prate situaciju i dalje, čini im se da ih je manje, kažu da svako malo proćire zlu ne trebalo. Selotejp je tu, sprej je u pripravnosti. Poslali smo splitskih biolozima fotografije insekata iz Tršćanske, upitali ih za mišljenje. Na prvi pogled smatraju da je riječ o biljnoj mrežastoj stjenici, najvjerojatnije vrsti Stephanitis pyri. Tako bi se makar za početak dalo naslutiti, teško im je precizirati jer za pravu analizu treba puno više materijala. Najbitnije je ipak da su to stjenice koje napadaju biljke, hrane se njenim sokovima. A ako čovjeka malo i bocnu, to je samo zato što na toj našoj koži provjeravaju ima li za njih jestivog materijala.
- Je da je to utješno, ali isto čim čuješ stjenica bude ti mučno. Stjenica je stjenica, njoj je bitno da nešto siše. Zato, ipak dalje od nas, nek se svako drži svoga teritorija - kažu nam iz Tršćanske.
