"Čim zahladi, ključ u bravu" moto je velikog broja ugostitelja i vlasnika ostalih objekata u staroj gradskoj jezgri. Tijekom polusatne šetnje fotografirali smo više od 50 zatvorenih vrata s obavijestima "trajno zatvoreno", "kolektivni godišnji", "zatvoreno zbog preuređenja" i sličnim natpisima. Trend je to karakterističan za ovo razdoblje kada Split utone u duboki zimski san, nakon što se probudi iz ljetne noćne more. U centru vlastitog grada Splićani više nemaju što tražiti. Njihov grad čeka prve kruzere i "backpackere", a do tada ostaju puste i hladne ulice.
Pustoš vlada u Adamovoj ulici u kojoj ne rade restorani, a žive duše nema ni na trgiću u blizini Jupiterova hrama, kao ni u Ulici Kraj Svetog Ivana. Puste gumene patke "odletjele su u toplije krajeve", otvoren je samo jedan od dva dućana u Bosanskoj ulici, dok su oni u Marulićevoj i Dioklecijanovoj na "kolektivnom godišnjem odmoru".
U Dioklecijanovoj su se pozatvarale i brojne suvenirnice i dućani s ljetnom odjećom. Get pamti bolje dane, kada su štekati tadašnjih kultnih kafića bili krcati. "Kale" nema već neko vrijeme, štekat je zavezao i "Mosquito", a vrata su zatvorile i obližnje turističke agencije. Pozatvaralo se sve i u Dominisovoj te Bajamontijevoj ulici. U centru drugog najvećega grada u Hrvatskoj života nema, ljudi svakim danom imaju sve manju potrebu uopće otići u grad jer nema više ni pošte, ni većine banaka, ni pustih dućana koje pamte jedino starije generacije.
Zatvorile su i sladoledarnice u Marulićevoj i Bosanskoj, puste "paste to go" i kebabi u Kraj Svete Marij. Pizzerije, veganski i vegetarijanski restorani, "poke bowl" mjesta, "taquerije" i ostali kojima su turisti bili ciljana skupina mušterija. Ulica Petra Kružića, kojom je ljeti doslovce nemoguće proći, sada također zjapi prazna, baš kao i Ulica Tome Nigera. Lokoti, papirima obloženi prozori, metalne rolete na izlozima najčešći su prizori.
Tužno je uvjeriti se da za domaće zapravo rijetki mare te da se uporno otvaraju isključivo sadržaji u kojima uživa pijana mladost tijekom ljetnih mjeseci. Stanovi u kojima se nekoć živjelo većinom su pretvoreni u apartmane, omiljene kavane u "pub crawl" postaje, simpatični dućani u gelaterije i turističke agencije. Otišli su brojni koje se nije ni pokušalo zadržati, a Split je sa svakim odlaskom izgubio dio svog identiteta.
Lani je iz centra otišla čak i pošta, koja je poslovala od 1939. godine, jedna od prvih otvorenih privatnih galerija u Splitu, Galerija "Morić", koja se od 80-ih godina nalazila u Sinjskoj ulici, a vrata su zatvorila i tri antikvarijata. Dugogodišnja nebriga za funkcionalnost centra sigurno je jedan od razloga ovakvih sablasnih kadrova.