Zadar ima neobičnu tradiciju, o njoj kruže legende, jedan pothvat posebno se pamti: ‘Te noći stajali smo na vrhu anđela‘

Došao je Kalelargom do katedrale svete Stošije, stao, naslonio se na zid i šutke promatrao prema zvoniku. Imao je 16, možda 17 godina. Bilo je negdje prije podne, još nije tuklo 12 sati velikim zvonima, na vrhu zvonika. Stajao je i dalje nepomično, a onda se odjednom trgnuo, potrčao prema podnožju zvonika i ne zaustavljajući se skočio na zid, istodobno uhvativši se za gromobran.

Poput mačka se stao penjati po zidu vješto se pridržavajući gromobrana i tako sve do prvih prozora vitkoga zvonika. Nije dugo trebalo da se popne do najvišeg kata, a onda opet uz gromobran, preko kosog strmog krova do vrha i samog anđela koji je raširenih krila bdio nad Zadrom.