Gledajući ga onako pognutog pod krošnjom starinske voćke, reklo bi se da joj pripada, baš kao svoj svome.
Neka je i prošao osamdesetu, dok probire po visokoj travi i skuplja dozrele plodove koje generacije poslije njega uglavnom ne bi prepoznale, Tugaranin Pere Bulić (86) saginje se kao momak. Ima biti da ga sama blizina stabla uz koje je proveo djetinjstvo pomlađuje, jer mu i glas nekako zvonkije odjekuje kako smo joj prišli.
- Koliko sam puti na ovu oskorušu ka dite bi. Sìćan se da san ima tri godine kad san sa svojima dolazija u polje i ona je već tu bila. Mora da joj je priko 100 godin, jer je već onda bila tolka da bi se nas dice, koliko god nas je bilo, na nju uzveralo. To je bilo - ko će prvi na drvo - prisjeća se Bulić, predstavljajući zaboravljenu voćku Dalmacije....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....