Jednom davno bilo je to mjesto igre, radosti i dječjeg veselja. Zašto bi sve to jednog dana netko uništio?

Ovdje nam je predivno. Svi se o nama brinu, a mi ne moramo brinuti o ničemu.

Tako nam govori maleni Igor. Kažemo maleni jer nije velik, tek mu je osam godina, a opet razumniji je i od mnogih svojih velikih drugara. I staratelja. Kojih ne manjka. Gdje god pogledaš, ili vidiš Igora ili staratelja. A neki su i doktori. Samo što paze da se takvima ne predstavljaju. Da djecu ne plaše. Jer, nismo u bolnici, nego u lječilištu. Na moru. Gdje vas cvrčci uspavljuju, a valovi bude.

Igor, srećom, nije teško bolestan. Ima problema s disanjem. Proći će. U Krvavici puno prije nego u njegovoj Surdulici. Morski zrak bi mu trebao pasati. A i plivati bi za ovih nekoliko tjedana preporučenog liječenja trebao naučiti.

– Naučit ću, sigurno – viče mali.

Roditelji mu ne fale. Smetaju mu tek ...