Žene vuku konce poslovanja i drže takujin tribunjske ribarske zadruge "Adria", sa sjedištem u lijepoj zgradi veletržnice, izgrađene i otvorene europskim novcem 2015. godine. Doduše, vuku one i nose pune kašete, čiste, suše, pakiraju, zaleđuju i prodaju ulov, a kada je u jedinoj ribarskoj luci na Jadranu u jednom od najribarskijih dalmatinskih mista velika gužva – dok ribarice u konvoju, poredane jedna za drugom čekaju da se domognu veza i što prije iskrcaju ribu – tada im jedva može pomoći Denis Pelajić, lučki radnik.
On je zadužen za red i opskrbu ribarica strujom i vodom na lukobranu sv. Nikole i vezovima zadrugara na koje imaju koncesiju. Denis je zasad jedini muškardin u četverolistu dama, na čelu s mladom, poduzetnom Matejom Branicom. Otkako je došla u zadrugu prije dvije godine, zarekla se da žene neće lopatom krcati led u baje ribarica, dok mladići stoje sa strane "cijedeći" cigaretu, i zbog te Matejine nepopustljivosti ovih dana raspisuju natječaj za radnika na preradi ribe, koji će se spremno prihvatiti lopate te i svakog drugog posla primjerenijeg muškim mišicama.
Solidne morske zarade
– Momci pogrešno shvate da će im ovdje "plaćica" lagodno stizati u džep bez da se oznoje kada posao zahtijeva. Zadnji je i sam uvidio da ovdje to ne prolazi, nekima sam bila prinuđena dati otkaz i nadam se da ćemo konačno naći osobu koja će se savjesno uklopiti u ovaj naš posao. I to mušku osobu! – nasmijala se Mateja Branica objašnjavajući kako je svima vezanim uz "Adriu" teško naći radnike, pa i vlasnicima ribarica, premda su, napominje, zarade na moru solidne.
Na šaljivi ubod da je Tribunjcima trebala u zadrugu doći jedna Zlarinka (Branica), od srca su se nasmijale Tribunjke Ljiljana Grubelić i Nada Gašpić, Jezerka Ivana Bračanov i Stankovčanin Denis. Mateja je zapravo s Krka, udata za Branicu porijeklom sa Zlarina, i u Šibeniku je već deset godina. U svom tom spominjanju šire i uže geografije i porijekla koje nas ponekad neopravdano opterećuje važno je jedino da se s Matejinim dolaskom za voditeljicu zadruge "pokrenuo" led s kojim je poslovanje zadruge u objektu otvorenom godinu dana prije bilo "okovano".
Zapravo, slani led, nužan za šokiranje ribe još na moru bio je jedini proizvod u velebnom, skupom zdanju veletržnice ribe gdje nikad dotad nije bila održana ni jedna aukcija, govori Mateja Branica. Prije toga, ova inženjerica lučkog prometa s pomorskim fakultetom osim na tanjuru, s ribom nije imala nikakva iskustva.
Radimo s dobiti
Aukcijska prodaja ni danas nije u nas zakonom obvezna, no, u zadnje dvije godine rashladne komore veletržnice ne zjape prazne, nego su, veselje je pogledati – pune kvalitetne domaće, jadranske i tribunjske ribe i glavonožaca, svježe i zaleđene.
Pravi je hit u posljednje vrijeme, naročito u danima blagdana pred nama, širok izbor oslića, moleta, tabinja, pasa, mačaka, pa čak lokardi i trupova sušenih a la bakalar u dehidratoru i vakuumiranih, spremnih za prodaju, a dozrijevaju i prve količine usoljenih srdela i inćuna. Zadruga također izvozi: u Italiju, Francusku i Španjolsku, a ovih dana u roku od 48 sati za tržište na drugoj obali Jadrana pripremili su čak šest tona svježe trilje blatarice iz koćarskog ulova.
– Kada naši zadrugari i kooperanti donesu toliko ulova, tada se cijeli prostor veletržnice, zajedno s aukcijskom dvoranom pretvori u veliku rashladnu komoru i priprema se za izvoz – objašnjava Mateja Branica.
Nakon dvije godine otkako je voditeljica, sa zadovoljstvom govori da konačno rade s dobiti, onako kako su težili zadrugari i uprava "Adrije", nakon turbulentnih razdoblja i žučljivih tonova na skupštinama zadrugara, od kojih su neki i otpali iz članstva jer im nije odgovarao upraviteljičin poslovni plan.
"Adrijini" zadrugari su šest koćara i pet plivaričara s tribunjsko-vodičkog područja, a radi se tako da uprava od njih uzima sav ulov i plaća dogovorenu cijenu, najviše za 14 dana. Točnije, kupuju svu bijelu ribu koji su im koćari spremni ustupiti, a od plave ribe s plivarica biraju što im odgovara jer "Adrija" nije pogon za preradu već im je temeljna djelatnost prodaja svježe ribe. K tome, ulov plivaričara mjeri se u tonama i uglavnom odlazi u domaće dvije tvornice za preradu ribe.
Tek kada ispune obveze prema zadrugarima, kupuju od kooperanata pod utvrđenim uvjetima i ono što ne uspiju na tržištu prodati svježe, u "Adriji" zaleđuju i suše, a naročito su ponosni na kvalitetno meso kozica i škampa, čija prodaja je upravo izvrsna, govori Branica. Ne odbijaju nikog ako poštuje njihove uvjete, i stalno traže još više ribe, objašnjava upraviteljica s naglaskom da je većina ribara zadovoljna.
Rashladni lanac
Zasad opskrbljuju restorane, hotele i prodaju na vlastitoj, rashladnim uređajima odlično opremljenoj maloprodajnoj peškariji u Tribunju, a posluju i s jedinim županijskim trgovačkim lancem. Pored toga, svatko zainteresiran barem za najmanju količinu ribe, može pokucati na "Adrijina" vrata ili se prethodno telefonski dogovoriti s poslovotkinjom Nadom Gašpić i doći po ribu u Tribunj, a informacije se također mogu dobiti na "Adrijinoj" Facebook i web stranici.
– Uspjeli smo u tom segmentu na inače zasićenom tržištu, a kada na policima trgovačkih lanaca pogledate da je osim jadranske srdele, praktički sva riba iz svjetskih mora, tada svima najtoplije preporučim da zaobiđu repove kozica neprirodno ružičaste boje jer je ona postignuta kemijskim tretmanom. Vjerujte, bolja je propisno zamrznuta jadranska kozica, makar malo i potamnjela zbog oksidacije, jer to nimalo ne utječe na kvalitetu mesa – uvjerava Mateja Branica.
Kaže da je njihova prednost upravo neprekinuti rashladni lanac od mora jer i ribarima propisuju kako trebaju postupati s ulovom još na moru, pa do rashladnih komora veletržnice, gdje je čistoća imperativ, a HASAP sustav zakon, pa nije čudo kada kolegice upozore Denisa Pelajića da je na cipelama u pogon unio zemlju – makar toga dana nije bilo prerade.
Naše boje
Otkako je Mateja Branica na čelu "Adrije" održali su jednu aukcijsku prodaju ribe no nije zadovoljna s prodajom, a ni odazivom kupaca, međutim, dražba ribe u Hrvata, govori, nešto je što još nije zaživjelo, a k tome, nije ni obvezna zakonom, premda je zgrada veletržnice izgrađena upravo za tu svrhu.
U "Adriji" će to ostaviti državi neka regulira, a njima je najvažnije da su počeli solidno raditi i zapošljavati. Prioritet im je plasirati smrznute proizvode u trgovačke lance i otvoriti još jednu ribarnicu u Šibeniku, s visokim standardima prodaje, poput postojeće u Tribunju.
Do sljedeće dražbe, najvjerojatnije u veljači, sada betonski pod u veletržnici bit će prekriven posebnom zaštitnom podlogom, izostavljenom prilikom izgradnje, a izmijenit će i sjedalice u aukcijskoj dvorani, prema projektu za koji im novac osigurava Uprava za ribarstvo. U zadruzi koju vode dame, je li suvišno upitati tko je odabrao tirkizno-plavu boju podloge, koja se uklapa u novi "Adrijin" logo slične nijanse, s ribarskim brodom iscrtanim bijelim linijama?
Nije 'prva liga' sve što je skupo
Naši kupci često ne razumiju da izbor ribe kod nas ovisi isključivo o tome što ulove naši zadrugari i kooperanti, dakle od onoga što more dade. Mi ne kupujemo ribu sa strane, na širem tržištu i zato ugostitelje nastojim potaknuti da na jelovnike uvrste i drugu ribu koju zadrugari donose, osim one prve, skupe lige. No to ide vrlo teško i nikako, govori Mateja Branica. Mi u Hrvatskoj još uvijek percipiramo da jedino valja ono što je najskuplje – grdobina, kovač, lignja... a da se od lignjuna i neke druge ribe, poput trlje, od koće ne da napraviti pristojan obrok.
U Općini više nego zadovoljni
Kada se zna da je Tribunj još do prije dvije godine strepio nad sudbinom objekta veletržnice, dobar smjer poslovanja Ribarske zadruge "Adria" raduje i vodstvo općine. Budući da sustav veletržnica nije zaživio u cijeloj zemlji, a Europska unija financirala je i tribunjsku veletržnicu s milijun eura, u jednom trenutku nadvila se prijetnja da će uloženo trebati vratiti, no to se ipak nije dogodilo. Stoga je Marko Grubelić, načelnik općine, i više nego zadovoljan radom "Adrije".
– Rasplet se ipak dogodio u korist Tribunja i naših ribara. Osim redovitog otkupa svježe ribe, počeli su s preradom, zapošljavaju nove ljude i na pravom su putu da kapacitete iskoriste maksimalno – ocjenjuje Grubelić. Poslovanje se, dodaje, jedva da usporediti s onim prije i Općina "Adriji" stoji na raspolaganju za pomoć i asistenciju, naročito u razgovorima s Ministarstvom poljoprivrede i ribarstva. Na toj adresi, napominje Grubelić, potrebno je obaviti još jednu rundu razgovora u vezi s koncesijom za korištenje opreme u prostorima veletržnice. Uvjeren je da će to biti administrativna formalnost jer se ne radi o velikoj vrijednosti za državu, a Tribunju i zadruzi znači puno, tako da će s Ministarstvom lako pronaći zajednički jezik.