Josipa Rimac (1980.), dugogodišnja kninska gradonačelnica i donedavna HDZ-ova državna tajnica u Ministarstvu uprave, živjela je 300 na sat, i stigla ravno do Remetinca! Htjela je imati sve, po mogućnosti odmah, ali to nije znala kvantificirati. Nije znala kad je dosta. Gazila je (i grabila) sve pred sobom. Gutala je i ljude i prilike, a da se za sobom ne bi ni osvrnula. Nije je zanimalo ono što je iza nje, gledala je samo naprijed, pa i kad je padala, nekako se poput mačke sa sto života uvijek ponovo dizala, sve oholija, ambicioznija i pohlepnija. Njezin je apetit bio golem, profit njezine umrežene klike, kako svjedoče transkripti "uskočkog" prisluškivanja, računao se u milijardama. Htjela je imati samo najbolje, hvaliti se "u svom selu" sa skupom brendiranom odjećom i obućom, markiranim torbicama i upadljivim ručnim satovima. Mora se raditi, treba sve to isfinancirati, govorila je i u prislušne bube policije koja ju je nadzirala duže od godinu dana. Što je to tjeralo Josipu Rimac, Prominku, rodom iz Lukara, koja je s 40 godina već imala sve, pa i puno više od toga, da se prometne u žensku inačicu Ive Sanadera, predano pletući koruptivnu mrežu u koju se naposljetku i sama uhvatila?
Ključ za sva vrata
Iz diskursa nepristranog promatrača koji je pratio njezino sazrijevanje, čini se da je Josipi bila gotovo jednako važna percepcija javnosti o njezinoj svemoći i utjecaju, kao i neposredni efekti takvog statusa. Uživala je u novcu i onome što joj je omogućavao, ali jednako je bila ovisna i o "uslugama" koje je činila rodbini, prijateljima, znancima. Za nju nije bilo nemogućih zahtjeva. Za sva je vrata imala ključ, za svaku uslugu – cijenu. Od osiguranja bespovratnih poticaja u poljoprivredi do pozitivnog rješenja Lager Bašiću za vjetroelektranu Krš Pađene, i bez procjene utjecaja na ekološku mrežu,na kojoj je inzistirao bivši "okolišni" ministar Slaven Dobrović, temeljem mišljenja stručnih službi Ministarstva. Za to su služili- prijatelji. A Josipa je prijateljstva sklapala k'o od šale. Danas se ispostavlja da ih je imala u svim ministarstvima, svim agencijama, povjerenstvima, komisijama… Gdje god joj je pomoć trebala, tu je dobivala.
Nije li tako bilo i dok je bila "okrunjena" kninska gubernatorica? Slavili su je i u Knin joj s milijunskim darovima dolazili i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, i Dinamov gazda Zdravno Mamić, hrvatski "kralj nogometa" koji se prometnuo u međugorskog bjegunca od hrvatskih zakona i sudova. Dolazili su joj na proslave i u goste premijeri, šefovi države, ministri, direktori državnih tvrtki…svima je, iz nekog razloga bilo stalo do atraktivne Josipe Rimac, puno više negoli do Knina. I svi su joj bili na dispoziciji. Podrškom u novcu, darovima, izmjenama zakona...
Jedino je Jadranka Kosor nije voljela. Među njima se osjećao animozitet još iz doba kada je Kosor bila ministrica branitelja i jednom prilikom za boravka u Kninu, gdje je istog dana gost bio i Milan Bandić, kninska gradonačelnica odjedrila na ručak s Bandićem posve ignorirajući svoju stranačku kolegicu, pače, ministricu. Svojedobno je Kosorova od Grada Knina dobila na poklon i jedan broš za svoju omiljenu kolekciju, a kad su se Josipa i ona razišle, Kosor je poklon je demonstrativno vratila. Nije poznato gdje je danas, u trezoru Grada ili bivše kninske gradonačelnice…
Sa 25 gradonačelnica
Josipa je prošla dug put od 10-godišnje djevojčice u prognaništvu, preko djevojke koja se u 16-toj godini života upisuje u HDZ, u 20-toj je već ravnateljica Crvenog križa u Kninu. Kad je odlazila iz Crvenog križa, svoju upražnjenu "humanitarnu sinekuru" predala je, kao da je o obiteljskom nasljedstvu riječ, svojoj sestri. Stoga se govorilo da je Crveni križ bezmalo bio privatna tvrtka obitelji Čulina (djevojačko prezime Josipe Rimac). Sa 25 godina je osvojila prvi mandat gradonačelnice Knina i gradom vladala 11 goidna.!
U školi se nije baš iskazala, pa je u svijet politike ušla tek sa srednjom stručnom spremom, da bi s vremenom i rastom ambicija shvatila važnost diplome, pa je (uz rad) završila Visoku poslovnu školu Libertas i Veleučilište Vern. A sve što nije naučila u školi, naučila je u praktičnoj politici. Kninom je upravljala manirom neprikosnovene vladarice, što joj je i priskrbilo titulu "kninske kraljice". Usred trećeg mandata predala je žezlo grada kolegi Nikoli Blaževiću i otisnula se u nacionalnu politiku. Tomislav Karamarko, izborom za novog šefa HDZ-a, pred parlamentarne izbore 2015. pozvao je Josipu da mu bude direktorica kampanje. Nije se premišljala. Okrenula je novi list, pozdravila se s Kninom i krenula u nove pobjede.
U 35-toj postaje direktorica HDZ-ove nacionalne izborne kampanje s Karamarkovom bjanko kartom za ulazak u Vladu. Taj joj plan nije uspio. Ni Karamarko nije postao premijer, pa ni Josipa potpredsjendica Vlade ili ministrica. Za to je krivila Most i medije. Potonje jer su je javno sustavno proskribirali, pa je Most temeljem takve javne percepcije o njoj stavio veto na njezino imenovanje u Vladu. Tu je fazu svoje karijere prebrodila saborskim mandatom. I čekala novu priliku. Svoj je povremeni neuspjeh znala uvijek supstituirati nekim novim probitkom.
Nakon Karamarkovog iracionalnog rušenja HDZ-ove (vlastite) vlade, došlo je do novih, izvanrednih izbora, u kojima se,međutim, Josipa nije uspjela probiti na stranačku listu za Sabor. Svojedobno je izjavila da je s te liste skinuo šef ŽO HDZ-a Nediljko Dujić iz osvete, jer je na unutarstranačkim izborima za novog predsjednika ŽO HDZ-a podržala Gorana Pauka, što se Dujiću nije nimalo svidjelo. Članstvo se ipak odlučilo za Dujića, koji se potom brzo riješio Josipe. A ona se, nikad ne prihvaćajući poraz kao dugoročno stanje, odmah počela pripremati za lokalne izbore na kojima se odlučila ponovo okušati kao kandidatkinja za gradonačelnicu. Iako su mnogi mislili da je to Josipin pad, da je Knin prerasla, ona je vjerovala da je to pravi put da se u svojoj sredini ispočetka dokaže, kako je govorila, s projektima i rezultatima, a onda krene dalje. U tome je već imala iskustvo...
Poraz na izborima
Međutim, na lokalnim izborima je poražena, slavio je nezavisni kandidat Marko Jelić, i danas na čelu grada Knina, a Josipi je tek preostala kombinatorika kako se prikladno uhljebiti negdje odakle će joj biti otvoren put za nastavak političkog uspona. I u tome je ubrzo uspjela. Premijer Andrej Plenković zaslužan je za to. Pružio joj je ruku i instalirao je za državnu tajnicu u Ministarstvu uprave, što je mnoge skandaliziralo, pogotovo kad je s te pozicije imenovana i u radnu skupinu za izradu novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa, a pred Povjerenstvom je i sama odgovarala i zaradila kaznu. Plenković nije ni slutio kakvu joj je uslugu napravio kad je smjestio baš u Ministarstvo uprave, odakle je, pokazuje se danas, pustila svoje pipke u cijeli sustav, preko kojeg je odrađivala svoj, čini se, unosan posao "u fušu".
Sve to zasigurno ne bi mogla bez pomoći i suradnje s onima koji su bili moćniji od nje, osobito u slučaju inkriminirane vjetroelektrane Krš Pađene, za koju je samo mjesec dana, nakon preuzimanja tog ministarstva, aktulani ministar Tomislav Ćorić, poznat po nevjerojatnoj lakoći potpisivanja suspektnih dokumenata (slučaj memoranduma JANAF-a i INE o isporuci hrvatske sirove nafte na preradu u mađarske rafinerije), poništio odluku ministra Dobrovića i Lageru omogućio da skupi projekt gradi bez procjene utjecaja na okoliš (staništa ptica). Josipa je, makar kako je to sama govorila, odavno njegovala prijateljske odnose s ministrom Ćorićem, kojeg je od milja čak zvala- Ćorke...
Unatoč umijeću pridobivanja utjecajnih prijatelja, sposobnosti samoodržanja u politici i brzog dizanja iz političkog pepela, Josipa Rimac je ipak ponovo pala, ozbiljnije i opasnije no ikad. Godinu dana su joj prisluškivane kuće u Kninu i Vodicama, stan u Zagrebu i automobil, i navodno su prikupljeni sasvim dostatni dokazi za optužnicu. U jednomjesečnom pritvoru je s još pet-šest svojih "suradnika", no ovom je akcijom obuhvaćeno najmanje 13-oro aktera koruptivne mreže koju je, navodno, upravo Josipa isplela.
Zanimljivo je da danas njezin šef, ministar Ivan Malenica, braneći se kako ništa o tome nije znao, ima potrebu reći da je Josipa u poslu bila vrlo korektna, a što je radila izvan posla ne zna. I čini se, to ga i ne zanima. Je li moguće da je ministru svejedno što mu njegova bliska suradnica radi izvan radnog vremena, pogotovo ako za to što radi koristi poziciju državne tajnice u njegovom ministarstvu?!
Propale optužbe
Joispa je, odlaskom iz Knina, nakon 11-godišnje vladavine, iza sebe ostavila skupo ušminkanu glavnu gradsku ulicu, pod kojom se krilo ono isto tužno lice grada nasilno populacijski restrukturirano, i dalje besperspektivno i neprivlačno. Ostao je za Josipom i novi sustav odvodnje u koji su ulupani milijuni i milijuni, a kod svake obilnije kiše ulicama plivaju fekalije i grad zaudara po izmetu. Ostala je i velebna kninska "prvostolnica", megalomanska crkvena građevina projektirana za preko tisuću odanih vjernika, a ima dana kad se čini da u Kninu nema toliko ni stanovnika…
Ostale su za Josipom i nedovršene, prekinute istrage, iz kojih je redom izlazila neokrznuta. Sve do sada, nisu joj smetale ni afere, ni skandali, ni „uskočke“ istrage ni DORH-ove obrade. Vjerovala je da joj nitko ništa ne može, a u to je uvjerila i svoje Kninjane. Prije par godina USKOK joj je iznenada banuo u ured i pokupio na kilograme materijala ne bi li našao dokaze o njezinim nezakonitim radnjama, ali, iz te se buke nije rodio ni - miš. Tada je govorila da bi, ako se makar i jedna optužnica protiv nje podigne, odmah podnijela ostavke na sve dužnosti ne želeći opterećivati ni svoj grad, ni svoju stranku… Ništa se nije dokazalo, iako je već tada SDP-ov načelnik općine Tisno Ivan Klarin javno tvrdio da je Josipa Rimac simbol korupcije u Šibensko-kninskoj županiji. Ali, što nije dokazano, nije se ni dogodilo...
Bivši direktor kninskog TVIK-a Ivica Barišić prijavio je DORH-u zbog, navodnog, pogodovanja poduzetniku Ledenku Lapčiću na njegovu (Barišićevu) štetu. Stavljalo joj se na teret „slučaj Tonković“ kad je privatnom vlasniku zemljišta za potrebe gradskog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda dvaput platila ugovorenu cijenu zemljišta. Ili „slučaj Billa“ kad je iznimno atraktivno gradsko zemljište prodano za samo 1,2 milijuna kuna poduzetniku Milanu Fehiru, direktoru propale drvne industrije GAJ, dobrom prijatelju čelnika Hvidre Josipa Đakića i bivšeg ministra unutarnjih poslova Ivice Kirina, e da bi Fehir brzopotezno, jeftino kninsko gradsko zemljište višestruko skuplje, za 6,8 milijuna kuna, preprodao trgovačkom lancu Billa! I sve je te prijave DORH odbacio.
Krov nad glavom
Ostala je samo ona za protupravno stjecanje nepripadajuće imovinske koristi na štetu državnog proračuna, u vrijednosti od oko 550.000 kuna, jer je, navodno, protivno Zakonu o područjima posebne državne skrbi i Zakona o obnovi, proširila svoj stambeni prostor za 128,68 kvadrata, uz pomoć darovnice koju je dobio njezin suprug- branitelj. Država je obnovila kuće i njezinoj i suprugovoj obitelji, njezina je svekrva kupila i stan u Kninu u kojem su svojedobno Josipa i suprug živjeli, njezin je otac (vjeruje se, zapravo, Josipa) u Vodicama izgradio popriličnu kuću, a i Josipa je dobila svoj „pristojan“ krov nad glavom, znatno iznad gabarita predviđenih za obitelji poput njezine. Umjesto jednog dvoetažnog stana u elitnoj stambenoj zgradi u Kninu, uz pomoć i "razumijevanje" ravanteljice Ureda za stambeno zbrinjavanje na području posebne državne skrbi, Ane Marije Radić, obitelj Rimac se, hvala Bogu i gđi. Radić, proširila na cijelu kuću. Darovanu dvaput zaslužnom branitelju…
Ana Marija Radić je nepravomoćno osuđena zbog zloupotrebe položaja i ovlasti na trogodišnji rad za opće dobro uz uvjet da državi vrati 543.000 kuna za koliko je oštetila državni proračun pogodujući Josipi Rimac u njezinom stambenom proširenju. Paradoks je u tome da je Josipa ostala potpuno izvan dosega pravde, a gđa Radić je presuđena i moralno i materijalno!
Josipi Rimac dosad nitko nije stao na kraj. Ma kakav bio epilog najnovije afere i "uskočke" istrage, nema sumnje da je ova Kninjanka bar 20 godina uživala u svojoj političkoj moći. I od nje obilato profitirala. Medijima je često bila zanimljivija po onome što na sebi ima, negoli po onome što radi. Uz sve brendirane odjevne predmete i torbice kojima se razmetala, ne bez stila, pisalo se svojedobno i da nosi Cartierov sat. No, to je demantirala tvrdeći da se radi o "zelenom swarovskom", kojeg je dobila kao rođendanski poklon od svojih stranačkih kolega ("Tome, Nikole, Milijana, Ruške, svih"), koji znaju koliko ona voli zelenu boju... Znala je govoriti i da je ta fama o njezinim skupim torbicama glupost. 'Naskuplja koju imam je “tkanica” i ona košta 2400 kuna, a nosim je s ponosom jer je ručni rad, a osim toga je praktična, sve mi u nju stane, a i promotivna, jer reklamira našu baštinu. Iznimno je kvalitetna. A za sve one koji to stalno propitkuju, nemam torbice od 20, 30 tisuća kuna. Ali imam vinograd. Morat ću dopuniti imovinsku karticu. Ukupno sedam tisuća loza. Otac mi ga odredio dati u nasljedstvo…'
Trenutno je u istražnom zatvoru. Osim što joj prijeti sudski progon, Josipa je ostala bez posla, doduše s privilegijom da joj svi mi još godinu dana financiramo plaću (po modelu 6 + 6), a gotovo će sigurno biti isključena i iz HDZ-a. Stranke koja ju je stvorila. Od koje je sve naučila. Koja joj je omogućila da stekne sve što je stekla, zakonito i nezakonito. Jednog dana,kad više ne bude u HDZ-u, što će biti Josipa? Ništa. A za nju teže osude od te nema. Niti može biti…