Navršilo se pola stoljeća od gradnje hotelskoga kompleksa „Solaris“ naspram otoku Zlarinu koji je označio epohalnu prekretnicu u šibenskome turizmu, kakva se kasnije više nikad neće ponoviti u takvom vidu.
Najprije je izgrađen hotel „Jure“, potom „Niko“,pa središnji hotel „Ivan“ i na kraju „Andrija“.Ukupno s oko 1500 kreveta tadašnje „B“ kategorije.
U godinama koje su slijedile, „Solaris“,kojeg je naziv s amblemom sunca, u kasnijoj privatizaciji zbrisan, postao je mnogo više od standardnog turističkoga smještajnog kapaciteta. Oblikovao se s vremenom u središte društvenih, kulturnih i sportskih događanja Šibenika i širega područja.
Rekreacijski punkt
S velikim autokampom u kome je i restoran kao okupljalište Šibenčana radio cijele godine, „Solaris“ je bio i najvažniji rekreacijski punkt na šibenskom obalnom prostoru s tisućama posjetitelja.
Uprava „Solarisa“ ulagala velike napore da to „turističko naselje“ što bolje predstavi i na vanjskome tržištu. Činili su to poznati i agilni direktori Ante Kljajić, Ante Buvinić, Branko Morić i drugi.
Ali svemu tome je nešto nedostajalo. Naime, nitko nije mogao vidjeti kako „Solaris“ izgleda iz zraka. Upravo se direktor Morić dosjetio da se naprave i zračne snimke četiriju hotela.
Pa smo jednoga jutra kasnog proljeća 1972. krenuli u Sinj, gdje je s tamošnjim Aeroklubom dogovoren let za „Solaris“. Dočekali su nas ljudi iz kluba i predstavili mladog sportskog pilota Tomasovića s kojim smo trebali letjeti starim tipom izviđačkog zrakoplova „Kurier“ kakvi su služili i za obuku padobranaca.
Izgledao je poput letjelice iz Prvog svjetskog rata, koji će krenuti na neki izviđački zadatak iznad neprijateljskih rovova!
Taj jednomotorni nadkrilac, koji malom brzinom može letjeti vrlo nisko, bio je vrlo pogodan upravo za snimanje.
Kontrola KOS-a
Navukli su nam tanki kombinizon, sve što je od letačke opreme bilo na raspolaganju. Oko nas se cijelo vrijeme vrtio jedan pripadnik KOS-a JNA, koji je radi kontrole snimanja, što se smije, a što ne slikati također trebao letjeti s nama. Ali Tomasović ga ja zavarao, rekavši mu ozbiljnim tonom kako jedan od cilindara motora zrakoplova malo „trokira“.Ovaj je odmah odustao, a pilot nam je namignuo! Direktor Morić odlučio nas je čekati.
Tomasović je imao smisla za akciju, pa je nad sinjskim poljem izveo malu akrobaciju. U brišućem letu nadletio je i veliko stado ovaca gdje mu je bila i djevojka. I mahnuo krilom zrakoplova za pozdrav voljenoj dragoj. Rijedak i neobičan način komunikacije „s visine“.
I te su snimke hotela ušle u prvi veliki prospekt „Solarisa“, tiskanog u velikoj nakladi na više jezika.
A danas bi se sve to izvelo drukčije i jednostavnije. S pola muke, upravljivom letjelicom - dronom s tri rotora i ugrađenom kamerom. Poslom ne dužim od pola sata.
Ali, takvo je vrijeme tek trebalo doći.