U srijedu navečer, s početkom u 21,30 sati, na šibenskoj tvrđavi Barone održana je projekcija novog filma nagrađivanog redatelja Srđana Golubovića- Otac, po scenariju Ognjena Sviličića i s Goranom Bogdanom u glavnoj ulozi.
Otac (Father) je premijerno prikazan na Berlinaleu gdje je osvojio nagradu publike i Ekumenskog žirija, a Goranu Bogdanu je za naslovnu ulogu oca Nikole donio brojne nagrade- od one na Pulskom festivalu, preko one na beogradskom FEST-u, do najveće i najvažnije- nominacije Europske filmske akademije za nagradu u kategoriji najbolje muške uloge, prve dosad za jednog hrvatskog glumca.
Razumljivo je da takav film privuče brojne posjetitelje na Barone, ali je sasvim neshvatljivo da dio njih, unatoč uredno kupljenim ulaznicama ili članskim iskaznicama Kluba prijatelja šibenskih tvrđava ostane s druge strane vrata…
Šibenik se ponosi svojim obnovljenim tvrđavama koje su postale izniman kulturni toponim grada i vrijedan sadržaj u turističkoj sezoni kojim se grad promovira ne samo kao povijesno nego i kulturno središte. No, kultura, osobito komuniciranja, ipak je privilegija nekih, ne nužno onih koji bi po prirodi svoga posla takvi morali biti.
Tvrđava kulture Šibenik, javna gradska ustanova koja upravlja revitaliziranim šibenskim tvrđavama, nažalost se ne uspijeva nositi s epidemiološkim mjerama koje su pred nju postavljene kao najveći i najneugodniji izazov. Posljedice tog disbalansa između atraktivnosti programa i nametnutih stožeraških limita idu na štetu građana zainteresiranih za kulturne sadržaje, pasioniranih ljubitelja filma i dobre glazbe, per fin i na štetu same JU Tvrđava kulture.
Jer, ako dođete na šibensku tvrđavu Barone, do koje nije nimalo lak i jednostavan put na noćnih plus 30 stupnjeva, s uredno kupljenom kartom ili članskom iskaznicom Kluba prijatelja šibenskih tvrđava i ne možete ući na projekciju filma, jer je limit od maksimalnih 100 posjetitelja ispunjen, dobro ćete razmisliti hoćete li tu neugodnost sebi ikad više priuštiti.
Da problem bude veći, a ljutnja razložnija, nitko vam se čak i ne ispriča zbog tog apsurda u koji ste dovedeni ni krivi ni dužni, zbog slabosti organizatora koji prodaje karte i preko onog dozvoljenog broja od sto, i jednostavno ne nalazi adekvatne odgovore na pandemijska pravila. A ustanova ne spada u krug privilegiranih vjersko-tradicijskih manifestacija koje bez da Stožer civilne zaštite i zucne, mogu okupiti od pet stotina (crkva sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu) do pet tisuća ljudi (Sinjska alka) svim epidemiološkim propisima usprkos.
Pred ulazom na projekciju filma Otac ostali su ljudi s ulaznicama i članskim iskaznicama, turisti koji su imali dnevnu kartu za obilazak tvrđave, čak i jedan suprug čija je gospođa bila u gledalištu i čuvala mjesto za svog bračnog druga. Ali, nema majci.
Kvota od stotinu gledatelja je ispunjena i svi ostali, prekobrojni, mogu se okrenuti na petama i – natrag odakle su i došli! Pitate se koliko su prije projekcije morali gledatelji doći na Barone da bi film mogli gledati? U pravilniku stoji da se sat vremena prije projekcije ne smije ući, vjerojatno radi tehničkih razloga i priprema koje treba obaviti da bi se film nesmetano prikazao. A ako dođete i 40 minuta ranije, to, ispostavilo se, neće biti dovoljno da film gledate.
Jer, tko zna kako, ali broj je popunjen i nema onog tko vam može pomoći pred "čuvarima reda i ulaza" na Barone, koji ne žele trošiti riječi na vas,ponajmanje isprike, a neki od njih (troje)vam se i cijelo vrijeme drsko i nepristojno smiju u brk jer ste ostali iza željeznih rešetaka kroz koje ih možete samo bespomoćno promatrati i ljutito bombardirati svojim ogorčenjem.
Film nismo vidjeli, o Bogdanovoj roli oca Nikole ne možemo vam ništa reći, ali možemo o tome što na sve kaže ravnateljica JU Tvrđava kulture Šibenik Gorana Barišić Bačelić.
-Znam da smo u 21 sat već bili popunjeni, znam da je ova situacija s limitiranim brojem posjetitelja za nas iznimno zahtjevna i neugodna, jer, najgore je kad netko dođe, još je i član Kluba prijatelja šibenskih tvrđava, i ne može ući, a taj filmski program smo radili baš za članove Kluba- kaže zdvojna ravnateljica Barišić Bačelić, žaleći se kako je Barone već gotovo dvije godine pod prismotrom Stožera civilne zaštite i da propisana pravila, kao javna utanova, ne mogu kršiti.
- Iako- kaže – besmisleno je da se uopće bilo kakve mjere na nas primjenjuju, jer su naši programi na otvorenom, a najveći dio naše publike su ili preboljeli ili cijepljeni protiv covida-19. Mi ne želimo da nas se proziva zbog nepoštivanja mjera, ali svjesna sam da je to užasno neugodno da ljudi ne mogu ući na projekciju, a još su članovi Kluba prijatelja tvrđava.- Iskreno mi je žao zbog toga i ne bih da se ikada ikome to dogodi- s nelagodom će ravnateljica, koja znade da takvi incidenti nisu nimalo dobra reklama ni ustanovi ni šibenskim tvrđavama.
Ali, tako je to kod nas. Kultura uvijek prolazi najgore. Jer, kome je do kulture?! Važnija je Alka, Thompsonov edukativni pastirski rock ili Hržica-Cetinski "duhovna obnova", od sve kulture zajedno!
Samo nekoliko dana prije projekcije Golubovićevog filma Otac, na Baroneu, zbog postroženih epidemioloških mjera koje su u špici turističke sezone sve manifestacije, sve ugostiteljske objekte, sav kulturni i zabavni program ograničili do ponoći, u dvorištu crkve sv. Ante Padovanskog na šibenskom Šubićevcu održan je koncert duhovne glazbe na kojem su pred oko 500 fanova nastupili Alen Hržica, Toni Cetinski i Ivana Husar Mlinac, bez epidemioloških limita i bez prijave skupa policiji.
Dakako, i bez intervencije Stožera civilne zaštite. U Crkvi kažu kako nisu nikome ništa prijavili jer se koncert održao u njihovom dvorištu (?!), a Stožer na to nije reagirao, policija Crkvu nije prijavila za prekršaj, kamoli naplatila kaznu, jer ipak je to država u državi, institucija na koju se ne primjenjuju ovozemaljski zakoni, samo oni Božji, nebeski!
S druge strane, zbog odluke Stožera da se život usred sezone gasi u ponoć, kompletan program za kolovoz otkazao je šibenski klub Azimut, a i na Martinskoj su naprasno ugašeni svi preostali, planirani festivali. Samo Crkva ništa ne otkazuje, ona vozi po svome, bez limita, bez epidemioloških mjera, bez straha od sankcija i zabrana. Iznad nje je samo Bog, nikakva država, nikakvi zakoni, nikakvi stožeri…