Politika je u nas postala vic. Poput onoga u kojem Crnogorac gleda utrku na sto metara i komentira – "A viđu onoga jadu što se vuče iza sviju ostalih ko krepana mačka! Čiji li je, jadna li mu majka?" – "Nu, čiji li je?! A naš!" – "A viđu sokola đe ih poćera sve ispred sebe!"
Eto, takvi su i naši komentari – kad se jedni skupe ko u Benettonu, United Colours, onda je to "programski" i "normalno". Jer, lokalni su izbori "komunalna stvar", u kojima je ideologija skroz nevažna, odnosno sporedna. Nebitno je to skroz. Jerbo su naši u pitanju! Ali, kad to isto – odnosno slično – naprave ovi drugi, njihovi, onda je to "fuj i odvratno". Protuprirodan blud. Nema tu ničeg programskog. To je trgovina! To je ono zbog čega se ljudima gadi politika!
Kada idu zajedno Zekanovićeva dva i Burićevih deset. Ali, kada idu SDSS-ova dva i svi ostali "na parove razbroj se" zajedno, onda je to – inkluzivnost! Sada je i beogradska "Lasta" dobra! A ni "Pupi" više nikom ne smeta! Pa to je skroz normalno da manjine idu s većinom, s pobjednicima!
Petrina iz novicijata
Isto kao što je normalno da Stipe Petrina pozove sve da budu "konstruktivni". Sada kada je on predsjednik Županijske skupštine. Pa naravski da mu sad treba mir i jedna konstruktivna atmosfera. Najbolje da mu sad treba jedan "divljak" unutra da mu pravi cirkus i nered zbog kojeg će morati non-stop angažirati zaštitare. Iz sjednice u sjednicu. I zbog kojeg će se producirati novinski tekstovi poput onog koji se mogu još naći na netu – "Video: Umalo tučnjava na Županijskoj skupštini. Petrina sat i pol stajao za govornicom i vrijeđao. Županu puknuo film: Nemoj da te plesnem!" A vidi ga sad!
Priča smjerno ko da je ovaj tren stigao iz novicijata na Visovcu. Zamjera Zekanoviću što dijeli vijećnike, prebrojava tko je s kim u koaliciji. "Pa svi su vijećnici ravnopravni u ŽS, svi živimo u istoj Hrvatskoj i besmisleno je da se dijelimo", kazao je predsjednik Županijske skupštine. Eto, falilo je samo da nakon toga kaže "pružimo jedni drugima znak mira!" i mislili bismo da smo na misi. Umjesto u političkoj areni.
Pa nek neko kaže da čuda nisu moguća. I da politika preko noći ne može mijenjati naše živote. Kad je ovako na ajnc-cvaj Županijsku skupštinu od Sodome i Gomore pretvorila u Međugorje. Neka bude svjetlo! Šteta što mu Zekanović neće biti u Skupštini – dao je ostavku, zamijenit će ga neko drugi s liste – da mu dade ruke. Ako već ne oko rasvjete, nije on električar, nego oko vjerskih pitanja. Tu je on doma, u to se razumije. Šteta što nećemo biti u prigodi slušati konstruktivne dijaloge njih dvojice. Tipa – "Misliš da te se bojim?" "Aj dođi ako si frajer?!?" "Ti ćeš mi uzet rič? Ovo je demokracija, govorit ću koliko je mene volja!" "Ja da idem vanka, izbaci me ti ako si baja!"
Otkrivanje tople vode
U međuvremenu dok Zeko još nije otišao za Zagreb, u Sabor, dr. Burić je ekspresno shvatio da Hrvoja svjetlo ne zanima. Zna on da u gradu javnu rasvjetu održava Pektus i Mile Mrdeža! I to manje-više dobro. Ne zanima ga ni posvjetljivanje, ni otkrivanje tople vode. Nego Vodovod. To ionako HDZ nije dosad ima, tamo je bija HNS-ovac Frane Malenica. Pa im sad ne minja ništa na stvari ako bude neki drugi koalicijski partner. Privremeno, ko i Frane. A mogao bi usput, za žuntu, teke se prihvatit i TEF-a. Dat ruke gradonačelniku oko raspisivanja javnog natječaja u Financial Timesu, da se to malo ubrza, oko nalaženja investitora i privođenja svrsi.
A ja sam nekako mislio, dok sam ga slušao u kampanji, da je njemu najveći problem turski šator na Svetom Ivanu. I da je to jedina stvar koju će tražit za programsku suradnju sa Željkom Burićem. Makni šator, i imaš obje moje ruke u Gradskom vijeću! Ja to vidit na oči ne mogu! Ali, što bi rekao Mažuranić – Niti pisnu, niti zubi škrinu. Šator više ne spominje ni Hrvoje, a ni itko drugi. On zaboravio, a drugi ne pamte. Idealna kombinacija! Vrućine, pa ožednio! Ali, kao da je to bitno, pustimo sad to – Ajmo mi bit konstruktivni i inkluzivni!