Počeo je s jajima, "Rakić jaja iz pakovačkog kraja", koja je - prvi kod nas - stavio u jajomate, i tako ih učinio dostupnima svima, na dugme. Ubaciš lovu, i dobiješ paket od deset komada domaćih jaja, iz slobodnog uzgoja, koje je "hendlao" njegov otac Zvonko, dok je Ivan bio zadužen za marketing i "ižinjavanje".
I sada je, opet, ižinjao nešto novo, a zove se zdrava konzerva, bolonjez iz Pakova Sela, za čiju se proizvodnju već naručuju i pakiraju strojevi, kako bi se i ona proizvodila tamo odakle su Rakići i krenuli u bijeli svijet. Kojeg će Ivan sigurno osvojiti, jer pred njegovom konzervom druga će se gotova jela morati dobro zamisliti. Sto posto prirodna, sto posto bez konzervansa, sto posto bez aditiva, nema ni jedan E... Uglavnom, takvog bolonjeza nema više ni u Bologni!
Lokalna sirovina
A kako bi ga i bilo, kad Rakić, veli nam, fokus baca na to da u njoj ima koliko god je to moguće, našu, domaću, hrvatsku, a po mogućnosti i lokalnu sirovinu.
- E, sad, lokalni papar je nemoguće imat, ali svakako meso, junetina, svinjetina, pa kapula, mrkva, rajčica i slično, to može bit iz naše, Šibensko-kninske županije. To još nismo uspjeli, ali tome težimo - veli nam mladi šibenski poduzetnik koji cijelom ovom svojom poslovnom operacijom upravlja iz Trokuta - inkubatora za nove tehnologije, dok je sama proizvodnja "outsourcing", u suradnji s jednim pogonom koji se bavi takvom prehrambenom proizvodnjom, već sto godina.
Tu smo, u Trokutu, zajedno s njim, i probali ovu njegovu konzervu, u kojoj ima 400 grama bolonjeza, od čega on garantira da je 150 grama čisto meso. Uostalom, Zdravko i "zdrava konzerva" to ide jedno s drugim!
- Sasvim dovoljno za dvije osobe, pogotovo s prilogom, ali i bez njega! Vaše je samo da ugrijete konzervu, skuhate paštu, puru, pire krumpir, ili što već volite - veli nam Rakić, dodajući kako se njegova zdrava konzerva "Made in Šibenik" neće moći kupiti u dućanu, nego će se nabavljati isključivo preko njegova web - shopa, virtualnog dućana. I to najmanje jedan pak, sa šest komada konzervi, u kartonskom pakiranju, od recikliranog papira, s besplatnom dostavom, u roku od nekoliko dana. Dostava je zapravo uključena u cijenu. A rok trajanja konzerve je - godinu dana.
Istraživali godinu dana
- Godinu dana smo istražili, da spiza u njoj ostaje ista kakva je bila kad smo je proizveli, da se njezin ukus i boja, garantirano ne mijenja. No to ne znači da ona nakon isteka tog roka ne valja, što se tiče zdravstvene ispravnosti, konzerva kao konzerva, ona je trajna.
Prije se na njih stavljalo da im je rok trajanja pet, sada tri godine, ali tu brige nema. Riječ je o licenciranom proizvođaču, koji ima sve potrebne dozvole i uvjete, konzerva je sterilizirana na 118 stupnjeva, isto kao što će to biti u Pakovom Selu...
"Rakić food" tek se zahuktava, tko zna što će poduzetnom Ivanu još pasti na pamet, nakon jaja i bolonjeza u konzervi. Razvijao je on, poput Zuckerberga, svoju studentsku mrežu, koju je nazvao IVRA, a Mark Facebook, a da je na ti i s marketingom svjedoči i natpis na kutiji njegovih konzervi "Ne samo da ste kupili hranu, nego i vrijeme!" Time is money!
Kad smo već kod novca, kažimo i to da je cijena "zdrave konzerve" 31,80 eura za šest komada. Ili u kunama, 39,93 kune za jednu! I besplatna dostava za cijelu Hrvatsku. To je sad cijena s popustom!
- Mi nismo jeftini, jer nam nije cilj imati jeftin, nego kvalitetan proizvod. A kvalitetan proizvod ima svoju cijenu - objašnjava Ivan Rakić.
Grijanje na suncu
- Netko je rekao u komentarima na netu da ga ovako meso dođe 260 kuna kilogram, ali treba nešto investirati i u kuhanje, treba potrošiti struju, oprati suđe, treba otići i u mesnicu. A mesnica ne radi uvijek, u svako doba dana, dok je ova konzerva uvijek pri ruci. Ako je vrijeme toplo, a vi na izletu, dovoljno ju je staviti na sunce, ne treba je ni kuhati! - ne da se Rakić obeshrabriti.
On ovu priču razvija od 2020. godine, pala mu je na pamet u Irskoj, gdje je imao prigodu kušati hranu u više od 50 restorana s takeaway hranom, za vani, Kineza, Indijaca, Pakistanaca, pa počeo i on kuhati svoj gulaš.
A kad se vratio u Hrvatsku, skužio je da bi svoju hranu mogao i konzervirati, i eventualno čak slati u Irsku, svima onima koji vole ovu vrstu spize. U koju se može toćati i kruh, baš onako kako naši ljudi, osobito Dalmatinci, vole. Hoće li tako zaista i biti, pokazat će vrijeme. Ali, da će nas Ivan Rakić iznenaditi s još nečim novim i zanimljivim, izvan svake je sumnje!