Moglo bi se mirne duše reći da se u ove udarne turističke dane najbolje vidi kako kuca turističko bilo Šibenika, grada na čijem se užem području trenutačno odmara više od 5000 gostiju.
Tu brojku priopćio nam je Dino Karađole, direktor gradske Turističke zajednice, koji je dodao kako ih je na širem području, računajući i hotele, oko 20 tisuća. Kad smo toga kasnog poslijepodneva upitali dobrog znanca zašto svakoga dana pred kafićem sjedi na istom mjestu, odgovorio je:
– Pa odavde najbolje vidim i ćutim taj ritam i dinamiku, popriličnu gužvu ljudi sa svih strana. Znatno veću od one u isto doba 2019. godine.
Prvo što se može zamijetiti jest velika brojnost gostiju s djecom koja su tek prohodala. Uz neke roditelje šeta se i po troje mališana. Kako na taj način s njima idu na daleke pute, često i u automobilskom putovanju dužem od tisuću kilometara u jednom smjeru, nije lako zaključiti. Svejedno, za malo mora i odmora, oni bi očito i “kraljevstvo dali”.
U ovu priču na svoj način nas je uvela i jedna mlada Zagrepčanka, violinistica Magdalena, kako je rekla da se zove, dok je svirala na uglu Kalelarge, s popriličnom svoticom novca u kutiji pred sobom što su ga ostavljali prolaznici. Slušali smo nakratko njezinu svirku i milozvučni “Bolero”, znamenitoga Mauricea Ravela. Nasred ulice, kao da je u koncertnoj dvorani, svejedno.
Suprotni dojam izazivao je prosjak na štapu s pruženom rukom kod kazališne zgrade, na kojega se nitko od tolikih prolaznika nije ni osvrnuo. A onda je zastao jedan domaći čovjek, nešto iz džepa izvadio i dao prosjaku.
Koliko smo mogli vidjeti, bilo je to nekoliko papirnatih novčanica kuna. Prosjak se odgegao do skala pred teatrom, sjeo i dugo gledao vrijednu milostinju.
Nemajući dnevno nekih sadržaja ili događanja, osim večernjih programa na Tvrđavi svetog Mihovila, skupine dokonih turista okupljaju se oko fontane u Perivoju don Luje Maruna, pred crkvom Gospe van grada. Ondje slikaju vodene kornjače na rubovima velike gromade od sedre, donesene još tridesetih godina prošloga stoljeća sa slapova Krke.
Sedra buja i raste gotovo naočigled. A sve to gleda kip svetog Frane Asiškoga, ljubitelja ptica i drugih životinja, postavljen na to mjesto 2008. godine.
Na okolnim klupama sjede marni hranitelji brojnih pitomih golubova koji jedu gotovo iz ruku. Jedinstvo prirode u vrelini ljeta Gospodnjega 2022.