Voda za piće, udobna obuća i lagana odjeća, a poželjna je bila i pristojna kondicija - sve su to trebali imati na pameti ljubitelji šibenskih starina koji su nedjeljno prijepodne odlučili provesti u điru po šibenskim tvrđavama, bedemima, bastionima i drugim fortifikacijskim zdanjima. Onim sačuvanim i nesačuvanim koje su pred očima i ušima dvadesetak okupljenih Šibenčana i Šibenčanki, svojim pričama oživljavale turističke vodičice Silvana Šuljak, Deana Karađole Radovčić te Ivanka Čoga.
Na novu turističku rutu nazvanu Čuvari Šibenika, a nastala je u suradnji Udruge turističkih vodiča "Mihovil" i Tvrđave kulture Šibenik te javno prezentirana prije dva mjeseca, prvi put sada su pozvani građani. Na Dan Europe, uz slobodan ulaz na Tvrđavu sv. Mihovila i Barone, besplatnu im je điradu po svim gradskim fortifikacijama u višesatnom trajanju, darovala Tvrđava kulture, želeći time još jednom podsjetiti kako su šibenske utvrde obnovljene i revitalizirane upravo zahvaljujući bespovratnim sredstvima iz Europske unije.
Šibenski vodiči, reći će Silvana Šuljak, rutu Čuvari Šibenika pripremali su gotovo pola godine. Temeljito se istraživalo, kopalo po knjigama, konzultiralo povjesničare, konzervatore, arheologe...
-Naše gradske utvrde dobro su obrađene u literaturi, a malo manje Kandijski rat koji je važan za ovu priču – kazuje Šuljak objašnajvajući zato je za početak rute odabrana Tvrđava Barone koja je ime dobila po njemačkom barunu Christophu Martinu von Degenfeldu koji je bio zaslužan što je utvrda izgrađena sredinom 17. stoljeća, u vrijeme kada se gradila i obližnja, velika Tvrđava sv. Ivana. Degenfeld je bio u službi Mletačke Republike i kao veteran mnogih europskih bitaka, pomogao je u obrani Šibenika, za što ga je Venecija, kazala je okupljenima Šuljak, nagradila medaljom napravljenom od 1, 5 kilogram zlata!
-Upravo s tvrđave koja je dobila ime po barunu Degenfeldu, puca pogled s kojeg se vide sve ostale utvrde: obližnji Sv. Ivan, Sv. Mihovil te jedna od najljepših tvrđava - Sv. Nikola u Kanalu sv. Ante koji je pod UNESCO-ovom zaštitom.
Kako su utvrde velikim dijelom nastale upravo u vrijeme kada su gradu prijetila osmanlijska osvajanja, Šuljak je, navodeći s koliko su se snage, hrabrosti pa i drskosti branili Šibenčani, ispričala legendu o tomu kako su u trenucima zatišja dovikivali i psovali Turke pokazujući im stražnjicu i druge "sramotne" dijelove tijela!
Deana Karađole Radovčić, po struci profesorica latinskog, koja je prevodila i mnoge latinske natpise po gradu, kazala je kako su, unatoč dobro sačuvanim tvrđavama, dijelovima bedema i nekih bastiona, mnogi fortifikacijski objekati građanima ostali nepoznati. Među njima su i nekadašnja gradska vrata sv. Frane, sv. Jakova i Žudika.
-Puno stvari ni mi vodiči o svemu tomu nismo znali prije ovoga. U ovoj turi posjetitelji moraju upotrijebiti maštu, jer ostataka nekadašnjih bedema u gradu ima jako malo tako da je teško stvoriti sliku kako je sve to nekada izgledalo. Lako je pričati o nečemu što ljudi vide, ali nije onomu čega danas više nema.
Za najstariju šibensku tvrđavu, Sv. Mihovila, "zadužena" je bila Ivanka Čoga. Puno je, ističe, skrivenih detalja iz prošlosti te utvrde, puno je puta bila rušena, nanovo građena i nadograđivana. A da sve te "priče iz davnina" ne budu suhoparne i dosadne, pune datuma, povijesnih imena i događaja, dobro dođe pokoja zanimljiva crtica, sa smijehom će Čoga. Čak i onda kada nije posve sigurno da je istinita i točna.
-Šibenčani su oduvijek bili veseo narod. Tako imamo i legendu iz 17. stoljeća o plesu na Sv. Mihovilu, a toj svrsi i glazbi, eto, i danas služi njena ljetna pozornica. Legenda kaže da se stražaru ukazala Gospa i rekla da ples i veselje na tvrđavi moraju prestati odmah, jer počinje korizma. Ali, vojnik kao vojnik. Malo se popilo, malo plesalo i nije poslušao. Točno u ponoć grom je udario u tvrđavu i ubio kaštelana i 40 vojnika. Taj događaj bio je stvaran, no legenda na svoj način objašnjava kako je do toga došlo – rekla je Čoga koja je, zajedno s kolegicama, nakon razgledavanja tvrđava Barone i Sv. Mihovil, grupu žednu znanja i iskrica iz prošlosti, povela dalje uz dolački bedem, preko rive kroz Butu do Trga četiri bunara i katedrale sv. Jakova. I još dalje uz Kneževu palaču do Perivoja Roberta Visianija do Poljane i gradskih vrata koja su nekada stajala između zgrade kazališta i današnje knjižnice u Vitićevu zdanju.