Kako je danas, a kako je bilo prije? Nekad se živjelo od rada i poljoprivrede, a danas od turizma i rente. Nekad si se mogao parkirati gdje hoćeš, a danas se sve naplaćuje. Cijenio se rad, a danas samo novac. Sve se komercijaliziralo. Tako nekako idu naše svakidašnje jadikovke. A onda, sasvim slučajno, naletim na Šibenski list od 25. siječnja 1967. godine.
Prije više od pola stoljeća. I počnem čitati. Stare novine. A aktualne, nove kao da su danas pisane. Na naslovnoj stranici najava sa zajedničke sjednice svih vijeća Skupštine općine Šibenik kako "Čistoća" uvodi nove tarife. Naravno, to je i onda bio eufemizam za krešimenat. Lipše je reći "nove tarife" nego poskupljuje.
Dakle, skuplje smeće, nekad nije bilo odvojenog prikupljanja otpada kao danas u "Zelenom gradu". A pazite sad ovo – naknada za dnevno odnošenje smeća iz privatnih stanova naplaćivat će se – unaprijed! Da, da, da ne bi po količini proizvedenog otpada! Unaprijed, moj kume! A novom tarifom za održavanje javne čistoće bili su obuhvaćeni i vlasnici motornih vozila (!) kojima će se naknada naplaćivati polugodišnje. Nije njima trebao ekotest! Plati, pa se rugaj!
A di ćemo s autima?
A kako je bilo s vodom bez Aglomeracije, i milijuna i milijardi iz EU fondova? Gadno! Iz Vodovoda već te zime, dok je na vrijeme, najavljuju da bi Šibenik "to ljeto" mogao ostati bez vode! Naslov je "Odakle milijardu i 200 milijuna?" Ne treba biti puno pametan da bi se shvatilo da je i takvo strašenje bilo zapravo najava, odnosno uvertira za novi krešimenat – "skuplju cijenu vode".
A u unutrašnjosti novine tekst u kojem se zdvaja hoće li biti dovoljno parkirališta. "Ove se godine očekuje rekordan broj turista, naročito motoriziranih gostiju, iz svih krajeva Europe! Prema predviđanjima, može se očekivati da će kroz naš grad od lipnja do rujna proći dvostruki broj vozila nego prošle godine", stoji u tekstu.
I postavlja se pitanje: A gdje smjestiti tolika vozila? "Poznato je", piše u tekstu, "da su naša parkirališta Poljana Maršala Tita, prostor ispred hotela Jadran i hotela Krka." Eto na onima koji misle da je parkiranje na Poljani bilo zabranjeno, da je služila samo kao šetnica. A izgleda da nije bila ni besplatna jer u tekstu novinar zdvaja nad tim da su mnogi vlasnici "lani" – znači 1966. godine – ostavljali vozila gdje im se sviđalo, samo da bi "izbjegli plaćanje taksa". Znači, isto kao i danas. I logično, nitko nije lud platit parking ako ne mora. I ako nema pauka!
A tek turističke teme. U istom broju Šibenskog lista veliki je tekst o bumu turističke kućne radinosti s naslovom "Vidjeli ljudi da se može zaraditi!". Govori se o 10.353 ležaja, te 1967. godine. I kaže kako se 1952. godine u šibenskoj komuni izdavanjem soba bavilo samo 80 domaćinstava, koja su raspolagala sa 165 ležajeva.
Tri godine kasnije, već se 265 domaćinstava uključilo u turističko privređivanje i imali su na raspolaganju 499 ležajeva, piše novinar. I ističe – godine 1958. učinjen je neobičan, upadljiv skok: 1100 domaćinstava imalo je posla s gostima, a ukupan broj ležajeva popeo se na 3090 – broj kojem se dvije godine prije ni najveći optimisti i zagovornici turizma u kućnoj radinosti nisu nadali. Godine 1964. domaćinstva na prostoru između Murtera i Rogoznice – tadašnja općina Šibenik – ponudila su turistima 3341 sobu, sa 7047 ležajeva!
Dakle, vidjeli ljudi da mogu zaraditi od turizma. I to dobro! A novinar nam onda u okviru teksta, pod naslovom "Velike zarade", čini računicu i koliko. Stručnjaci su, vele, broj noćenja pomnožili s prosječnom cijenom smještaja i došli do toga da su domaćinstva prošle, 1966. godine, zaradila od smještaja 310 milijuna starih dinara. Kad se tome doda i promet pansionskih usluga, koji je procijenjen na 65 milijuna starih dinara, proizlazi da su domaćinstva ostvarila promet od 375 milijuna starih dinara.
Tko je ovdje lud?
"Pri tome je" – navodi se u tekstu – "neobično iznijeti podatak da katastarski prihod svih poljoprivrednih domaćinstava na području naše komune iznosi 730 milijuna dinara. A to znači da već sada turizam stanovnicima naše komune 50 posto od ukupnog iznosa katastarskih prihoda, što nije za potcjenjivanje!" A to "već sada" bilo je prije 55 godina, kada je prosječna iskorištenost, odnosno popunjenost tih kapaciteta, odnosno ležajeva, barem na papiru, bila svega – 34 dana! I tko je onda, kod tih brojeva, za koje ne treba imati ni četiri razreda osnovne, ni znati ništa više do tablice množenja, "lud" po ovom zvizdanu žgobavati, kopati, pliti i polivati vinograd, masline i loze, orati njivu, sijati žito, brati višnje, pute, laze, pizom dupsti zajedno s tovarima, kad te iste novce možeš zaraditi puno lakše, samo s dva mjeseca turističke sezone godišnje?!