U Šibeniku, otkako je prošla turistička sezona, život zbilja nije lak. Cijeli grad je gradilište. Treba naučiti živjeti s “aglomeracijom”. S raskopanim ulicama i glavnim gradskim komunikacijama, novom prometnom regulacijom koja zahtijeva višestruko veći gubitak vremena i goriva, ako koristite automobil, a ponekad je to neizbježno. Život u gradu nekim je njegovim stanovnicima postao doslovce nemoguć, zatočenički...
“Aglomeracija” je veliki projekt, kako kažu investitori, jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata grada Šibenika u 21. stoljeću! Gradi se 51 kilometar kanalizacijske mreže i 35 kilometara vodovodne, i sve to skupa stajat će Šibenčane gotovo 400 milijuna kuna. Od toga je 272 milijuna nepovratnog europskog novca, a ostatak će namaknuti Ministarstvo okoliša, Hrvatske vode, Šibenski vodovod i Grad Šibenik.
Značenje projekta nije sporno, ali način i dinamika izvedbe svakako jesu.
Ako ste stanovnik gradske četvrti Crnica, tek onda znate što su prave muke. Evo priče iz prve ruke.
Izvođač radova, vodička tvrtka “Juričev” d.o.o., zapasao je bagerima i rovokopačima otprije mjesec dana Ulicu drniških žrtava i kao da je u tom tjesnacu potpuno zapeo. Oni koji žive na trasi kojom već danima caruju strojevi, osim buke na koju su već oguglali, imaju i dodatne probleme. Pa čak i elementarne.
Recimo, kako izići iz vlastita dvorišta i krenuti na posao, k liječniku, zubaru, po kruh, na pijacu itd., a pred vratima vam je bager i otvoreni kanal. Štoviše, i rešetkasta ograda koja vam priječi izlazak. Nećete vjerovati, ali neki su, poput moje obitelji, bili prisiljeni preskakati zidove prema susjedima kako bi se domogli slobodne ulice prema centru grada, zbog čega smo montirali i skale preko kojih smo silazili na drugu stranu, jer zidovi među susjedima, pa i kad su prijateljski raspoloženi, nisu baš mali. Život u potpunom zatočeništvu. I tako je to funkcioniralo dok nije postavljen drveni mostić koji vodi od dvorišnih vrata, preko blata do zvijezda (izlaza)...
A kiše liju
No, to je tek manji problem. Puno veći je što kiše neumoljivo liju, gradilište zjapi prazno, strojevi nasred ulice miruju, a kanalizacijske cijevi koje su položene kiša je digla i sve kvartovske fekalije izlijevaju se u bazen pod prozorima kuća u ulici! Kao da smo u Indiji i živimo uz otvorene kanale s fekalnim vodama...
A k tome, zbog raskopane ulice, kroz koju jedva prođe bager tvrtke “Juričev” d.o.o. i duž koje je otvoreni kanal, zapravo imate problem i s odvozom kućnog otpada. Kantu za smeće nemate gdje staviti, niti je po nju moguće doći i isprazniti je. Priznat ćete, to je život u izvanrednim okolnostima koje možete otrpjeti dan-dva ili tri. Ne više. Sve nakon toga je nepodnošljivo, nedopustivo i mora biti riješeno.
Pogotovo što su stanovnici toga gradskog kvarta izloženi i dodatnom trošku ako moraju koristiti automobil da bi obavili neke stvari koje bez vozila nije moguće u gradu obaviti. Da biste iz toga kvarta dospjeli na bilo koju točku u centru Šibenika, morate voziti do izlaza iz grada (Njivice), a onda Magistralom oko cijelog grada da biste dospjeli u središte. Isto je i u povratku, pa je svaki izlazak automobilom noćna mora bez kraja...
Tako to ne može, gospodo investitori! Ne može se cijeli grad istodobno dignuti u zrak, pa što bude. Gradska uprava i gradske tvrtke moraju biti u funkciji građana, a ne kontra njih. Potpuno razumijevajući izvanrednost situacije, upozoravamo da čak ni zbog “aglomeracije” život građana, u bilo kojem dijelu grada, ne smije stati. Za to postoje alternative i privremena rješenja koja je trebalo osigurati prije negoli se ušlo u radove, umjesto što se vodilo logikom “mi ćemo raditi, a ljudi neka se snalaze”.