Šibenčanka Regina Vikario Koštan, supruga i majka troje odrasle djece, s velikom ljubavlju i zadovoljstvom od 2010. godine radi kao asistentica u šibenskoj Udruzi za promicanje inkluzije. Posao je to koji zahtjeva cijelog čovjeka, u ovom slučaju ženu, koja 24 sata provodi s osobama s intelektualnim teškoćama kojima je tuđa pomoć i poduka neophodna kako bi mogli steći što je moguće veću samostalnost i samopouzdanje.
Da bi mogli otkriti i na najbolji mogući način iskoristiti sposobnosti koje se u njima kriju, a koje za vrijeme boravka u institucijama do svoje punoljetnosti nisu imali priliku otkriti. U tome im pomažu ljudi poput Regine koje u Udruzi trenutno skrbe i podučavaju raznim vještinama 22 osobe. A ona taj posao baš voli.
Priča kako nakon udaje nije imala potrebu zaposliti se, već se posvetila obitelji, ali je uvijek imala potrebu pomagati. Priskočila bi u pomoć starijim susjedima, nemoćnima, djeci, spašavala životinje… Slučajno je, kaže, naletjela na natječaj da Udruga za promicanje inkluzije traži asistenta. Prijavila se, prošla potrebna testiranja i više od deset godina uživa u tomu što radi.
Poziv koji ispunjava
- S obzirom na to da sam odrasla uz brata koji je imao tjelesni invaliditet, nikad nisam imala nikakvih predrasuda prema osobama koje se drugačije od mene. Osobe s kojima radim su odrasli ljudi koji su izašli iz institucija i žive u organiziranom stanovanju. Inkluzija znači njihovo uključivanje u zajednicu, život koji je sličan obiteljskom, a uloga asistenta je poticati i usmjeravati osobu da uči ono što u institucijama nisu učili, jer su toga svega bili lišeni. Sve im je bilo pripremljeno. A inkluzija ih osnažuje da budu to što jesu i da prema svojim mogućnostima koriste sve što im društvo pruža. Većina naših korisnika je zaposlena na par sati tjedno ili na puno radno vrijeme, što opet ovisi o njihovim mogućnostima i sposobnostima. Sretna sam što im mogu pomagati da postanu korisni članovi društva i da se sami osjećaju korisno, govori
Regina i dodaje da iz iskustva može reći da Šibenčani imaju puno empatije prema ljudima s poteškoćama.
Na pitanje kako bi sebe predstavila ili opisala, simpatična, otvorena i komunikativna žena odgovara da je dosta tradicionalna, da potiče iz tradicionalne obitelji i cijeni tradicionalne vrijednosti.
- Za mene je obitelj temelj društva i tu osobnost širim prema svijetu oko sebe, a posebno prema osobama koje trebaju pomoć. Zadovoljna sam svojim životom i poslom kojeg radim. Ispunjena sam pružanjem bilo kakvog oblika pomoći drugima, a raditi kao asistent s osobama s poteškoćama za mene nije posao. To je poziv kojeg treba voljeti, jer u protivnom neće dati željene rezultate. Za mene je najveća nagrada kad vidim da je cilj postignut, kad se osoba osposobi da samostalno može funkcionirati. To mi je i najveći poticaj za daljnji rad - kaže Regina. U njezinom glasu osjeti se s koliko ljubavi govori o svom pozivu, o privrženosti ljudima s intelektualnim teškoćama, ali i o tomu koliko i sama dobiva.
- Od kad sam s njima puno radim na sebi i u meni se dogodila jedna velika promjena. Uz njih sam naučila da masu stvari koje mi vidimo, tako kako ih vidimo, je projekcija nas samih, a ne okoline koja nas okružuje. Nije rješenje sjesti, prepustiti se situaciji ili plakati zbog nečeg, nego stati, promisliti i pokušati pronaći izlaz i najbolje rješenje - rekla je Regina.
Ljubav prema fotografiji
Šibenskoj javnosti Regina je poznatija po svojim fotografija nego po predanosti pozivu asistentice, humanosti i empatiji prema potrebitima.
- Interes za fotografiju odavno postoji u meni i tu želju za osobnim izričajem kroz fotografiju mogla sam sebi priuštiti tek kad sam djecu stavila na noge, zaposlila se i imala dovoljno slobodnog vremena da se posvetim hobiju. Dogodilo se to relativno kasno, s obzirom na moje godine, iako sam od onih koji smatraju da za nove početke nikad nije kasno. Osoba sam koja uvijek voli nešto novo istraživati, upoznavati se s novim stvarima, družiti s nekim novim ljudima, poticati mlade na humanitarne aktivnosti…Eto, takva sam - reče.
I tako se u petom desetljeću života uhvatila fotoaparata i ponovo krenula u srednju školu u Splitu učiti za fotografa.
- Odluka da upišem školu bila je u vrijeme prelaska s analognog na digitalni fotoaparat, o čemu nisam imala pojma. Doduše, pomalo sam o svemu učila u Foto klubu Šibenik od starijih kolega i znalaca. Govorili su mi da je to što radim jako dobro, prijatelji su hvalili moje uratke, a ja sam zbog same sebe željela imati službenu potvrdu. Školu, kao neutralnu ocjenu za ono što radim. Imala sam osjećaj da mi kolege i prijatelji govore da sam dobra fotografkinja iz pristojnosti, a kako volim sebe propitkivati - eto, donijela sam odluku o školovanju za fotografa - kazuje Regina. Potvrdu, iliti svjedodžbu majstora fotografije, još nije dobila, jer ju je „omela“ korona, ali neće odustati.
- Čim dođu bolja vremena odlazim ja kod mojeg profesora i nastavljamo dalje - reče. A kad priča o karakteristikama svojih fotografijama, kaže da ih može svesti na jednu jedinu riječ - emocija.
Portreti, Šibenik i Krka
- Izuzetno volim Šibenik i kad sam u šetnji tražim mjesta koja još nitko nije fotografirao. I ono što pronađem prikažem onako kako to moje srce osjeti, jer sam veliki lokal patriota. Volim portrete i jako su mi draga djeca, jer oni nemaju „kočnice“ pred fotoaparatom. I kod njih ulovim tu emociju trenutka. Naravno, te fotografije ne stavljam na društvene mreže. Svakako, moje najdraže teme su portreti, moj grad Šibenik i Krka koju obožavam - priča Regina. Kao i brojni zaljubljenici u fotografiranje i sama zna dugo čekati, vračati se na isto mjesto danima samo da bi - kako reče - u „letu ulovila taj trenutak“.
Osam je godina članica šibenskog Foto kluba i njezine fotografije bile su izložene na pedesetak skupnih izložbi.
Na kraju razgovora, na pitanje kako je reagirala na vijest da je predložena za petu „Šibensku grandecu“ Regina je odgovorila:
- Bila sam iznenađena jer mislim da živim život onako kako to volim i usudim se biti to što jesam. Meni je najveće zadovoljstvo kad vidim moje prijatelje sretne i zadovoljne i to mi je najveća nagrada i titula. Vjerojatno su to neki ljudi u meni prepoznali i predložili me za grandecu. Hvala im na tomu i iskreno ću reći da sam kandidaturu prihvatila samo zato što ih ne želim razočarati.
Humanitarni rad
Regina voli pomagati ljudima u nevolji te se uključuje u razne humanitarne aktivnosti i inicijative. S obzirom na to da jako voli životinje, pomaže i u njihovom spašavanju.
- Zadnjih godina pomažem u humanitarnim akcijama i uvijek sam spremna odazvati se kad je neka potreba. Tako je bilo i nakon potresa u Banovini. Pogodila me ta vijest i uključila sam se u akciju preko šibenske facebook grupe „Mame“ te sa Udrugom „Aurora“ i Marijanom Rajić i svim šibenskim drugim udrugama, pojedincima i grupama na prikupljanju pomoći. Na neki način bila sam logistika u smislu pronalaženja kontakata na terenu kako bi prikupljena pomoć bila pravedno raspoređena i došla do ljudi na ruralnim područjima potresom pogođenih gradova – rekla je Regina.