Iako smo još u veljači i čeka nas još čitav mjesec kalendarske zime moglo bi se za ovogodišnju kazati da je na području Dalmacije bila toplija od prosjeka, prvenstveno zahvaljujući prosincu koji je bio za dva stupnja Celzijeva u plusu. Siječanj i veljača su bili slični ili tek malo hladniji nego prosječno. No, zato je kiše bilo!
Na nekim mjestima je palo od 40 pa sve do čak 90 posto više nego se mjeri u ovo doba godine. Ipak, kombinacija velike vlage i oborina i povremeno niskih temperatura nije rezultirala većim snježnim "radostima" pošto se hladnoća i oborine nisu baš često terminski preklapali. Što se vjetrova tiče, zima je sa svojih par olujnih bura i juga odradila svoje, što dobro znaju otočani koji su u par navrata bili prometno odsječeni, ali i vozači prema unutrašnjosti, zbog dionice oko Masleničkog mosta.
I premda se do kraja veljače više ne očekuju izraženiji hladni prodori, kao ni izraženije oborine, ipak je prerano reći da je sa hladnoćom gotovo. Kod nas su kratkotrajni hladni prodori mogući i u travnju, osobito u zaobalju gdje se ne može biti posve spokojan sve do početka svibnja, do kada bi pojedini znao ostaviti ozbiljne posljedice na voćkama ili, primjerice, krumpiru.
Jer, veljača je pravi zimski mjesec, a ne tako davno, 2018. godine, led je na samom kraju veljače i početkom ožujka okovao Dalmaciju, pa su u istočnim djelovima Splita masovno stradale vodoinstalacije.
Ovako nas je precizno izvjestio dipl. ing Jurica Miljak, dugogodišnji meteorolog - prognostičar Pomorskog meteorološkog centra DHMZ Split i donedavno voditelj Odjela za upozorenja i pomorsku vremensku prognozu.
S prvim danom ove godine, naime, meteorolog čiji se glas s pažnjom često slušao na frekvenciji Radio Splita postao je službeno umirovljenik. No, ne i stvarno jer ostaje kao vanjski suradnik povezan sa svojim kolegama, a nekim profesijama – kao što je ova – nije suđeno ni uredno radno vrijeme, pa ni zaboravljanje na posao:
- Moja supruga je liječnica i kad god smo došli u neko društvo nju bi pitali u vezi zdravlja, a mene u vezi vremena. Ne možemo mi pobjeći od stručnih propitkivanja. Nikad nismo mogli zaključati radni stol, zatvoriti škure i gotovo, pa doći u ponedjeljak. Prva stvar ujutro kad se probudim je pogledati kako je vani i provjeriti je li u skladu s onim šta sam očekivao. Dakle, živiš i pratiš vrijeme. Nije to samo službeno, to je životni poziv - kaže splitski meteorolog koji se u svojoj 40 godina dugoj karijeri najradije sjeća – dobrih prognoza.
- Uvijek se ugodnije sjećati kad si bio od koristi, taj moment nama meteorolozima – prognostičarima dosta znači. Da si slušan, da trebaš nekome, što je razumljivo na ljudskoj razini. Pomorska meteorologija je, što se mene tiče, jedan od najljepših poslova na svijetu, ako bih ponovio priču ona bi vrlo slično izgledala.
U korijenu stoji ljubav prema prirodoslovlju, a opet si orijentiran na ljude i njihovu korist, osjećaš povezanost s ljudima, pri čemu sam zahvalan medijima jer preko vas ide sva komunikacija. Za vraga je poznavanje vremenskog stanja ako ga nemate s kim podijeliti, tek kad ga nekome isporučite ono ima smisla.
Pomorska meteorologija ima naglašeniji protokol o prenosu informacija, svako naše izvješće sadrži upozorenje i kratak opis situacije, to su specifičnosti koje imaju pomorske informacije.
A svi vidimo do čega dovodi zanemarivanje takvih informacija, što je pogotovo problem ljeti kad imamo po desetak tisuća plovila i korisnika, ne uvijek vještih ljudi na moru. Postoje momenti kada znate da će sutra nastupiti jako loše i opasno vrijeme, znate da će netko možda nastadati. Nije laka ta spoznaja, a najgori ishod za svakog meteorologa je kad netko završi na morskom dnu zbog vremenskih prilika – veli ing. Miljak.
Da iskoristimo njegovo bogato znanje i iskustvo, pitamo ga o najhladnijim zimskim danima jer kao da svi pamte onu 2012. godinu u Splitu i tzv. Kerumov snijeg - no, da li je to tako?
- Prije par dana napustili smo dio zimske sezone u kojem su izmjereni apolutni minimumi temperatura na našem području. Općenito se uzima da je na sjevernoj hemisferi mjesec siječanj najhladniji, međutim najniže izmjerene vrijednosti su upravo u prvoj polovici veljače.
Tako je najniža do sada izmjerena vrijednost temperature u Splitu bila -9 stupnjeva Celzijevih 23.siječnja 1963., dok je primjerice to u Šibeniku bilo -11 i to 10. veljače 1956., a u Kninu -18,4 čak 17. veljače te iste 1956.godine, dakle poprilično kasno u sezoni.
Jedna od najhladijih zima na našem području bila je i zima 1980. godine, a od najtoplijih je 2018. godine kada je zima svoje prave zube kratkotrajno pokazala na samom izdisaju potkraj veljače.
Pamte se, eto, neke za koje gotovo možemo reći da su i zloglasne, te su se kao takve ustobočile na samom vrhu upečatljivosti pojedinih ljetopisa koji nastoje vjerno dočarati hladnoću zima: primjerice zima 1929., kao i 1956. godine.
A taj snijeg iz veljače 2012. ostao je kapitalac koji je ušao u svu našu meteorološku literaturu, jer je u mnogim mjestima dosegao najviše izmjerene vrijednosti do tada.
Primjerice, u Splitu ga je 5. veljače 2012. izmjereno 25 cm, ali nemojmo zaboraviti da je i njegovo trajanje višestruko nadmašilo sva do tada izmjerena, jer je snijeg viši od 1 cm potrajao čak 16 dana, a viši od 10 cm osam dana. Dodajmo da su ponegdje u široj okolici tom prigodom izmjereni i daleko viši iznosi, kao primjerice u Vrgorcu od čak 110 cm.
Postoji kod nas jedna izreka u kojoj se „lanjski snijeg“ koristi kao metafora za kratko sjećanje, ali valjalo bi još svakako spomenuti snijegove iz 1929., 1956., 1960., prosinca 1973. ili 1979. i 1984. godine.
Ljudi koji žive na selu se žale da se pršuti i suho meso ne suše dobro, da je kiseli kupus loš jer je manje bure i suhih, oštrih zimskih dana. Je li sve više kišnih, a sve manje burnih perioda u Dalmaciji?
- Većinu promjena u odnosu na višegodišnje obrasce vjerojatno je moguće promatrati u svjetlu promjena povezanih s pojmom globalnog zatopljenja. To mi se ne čini toliko povezano s brojem zimskih bura s obzirom da ih je svake godine i po nekoliko, ali moguće je da se širi razdoblje toplijeg vremena s jugovinama sa studenog na prosinac, a što pak nije dobro za pršute, to bi bilo zanimljivo temeljitije ispitati. Ne razumijem se toliko u procese fermentacije kupusa, ali upravo ovo što ste naveli u vezi s prosječnim brojem hladnih dana u Dalmaciji, stvarno je na djelu.
Postoje uzrečice poput "Sveta Kata, snijeg na vrata" ili "Quattro aprilanti, quaranta duranti" na osnovu kojih ljudi zaključe kako ništa nije kako je nekad bilo. Što Vi mislite o ovakvim narodnim mudrostima?
- Na narodne izreke možemo gledati kao na neki oblik sublimiranog klimatološkog pregleda, ili pak pokušaj prognostičkog iskaza. Neke su pak zasnovanije od drugih i imaju stvarno uporište u meteorološkoj struci, kao na primjer: „Crvenilo na zapadu doziva sutra lijepo vrijeme!“, ili „Duga na istoku najavljuje lijepo vrijeme, a duga na zapadu pogoršanje“.
Pa i navedena uzrečica „Sveta Kata, snig na vrata“ dobro je postavljena, premda bolje odgovara nekim djelovima unutrašnjosti, nego nama uz obalu, dok je ova „Quattro aprilanti...“ poprilično tanušna.
Inače kad god se pokrene slična rasprava padne mi na pamet pokojni prof. Milan Sijerković koji je silno popularizirao narodno vremenoslovlje, a koje je onda nastavio u medijima njegovati kolega Marko Vučetić.
Evo nam prilike baš ove godine prekontrolirati vrijednost čak nekoliko uzrečica koje se pojednostavljeno svode na iskaz: "Kišovit siječanj – malo vina u bačvama". S obzirom da je ovaj siječanj - i općenito zima - bio znatno kišovitiji od prosjeka... nadam se da to neće previše zabrinuti naše vinare. Ili pak vinopije.
Kakva je dugoročna prognoza? I koliko uopće može biti mjerodavna s obzirom da se sve zna preokrenuti?
- U ovom trenutku dugoročne i sezonske vremenske prognoze predviđaju nešto toplije vrijeme od prosjeka, s nešto manjom količinom oborina, a osobito se to odnosi na ljetnje mjesece. Naravno, sve usporedivo s višegodišnjim prosjecima.
Kratkoročne i srednjeročne prognoze oslanjaju se na matematičko-fizikalne numeričke modele pomoću kojih nam, nakon unosa trenutačno izmjerenih atmosferskih stanja, ekstremno moćni kompjutorski sustavi izračunavaju buduća prognostička polja pojedinih meteoroloških elemenata.
Nažalost, to nam nije moguće za dugoročne vremenske prognoze u kojima onda minimalne pogreške u početnom poznavanju energetskih polja nakon nekog vremena generiraju preveliki „šum“ da bi nam konačni rezultati bili mjerodavni.
Stoga su kod računanja dugoročnih i sezonskih prognoza zastupljenije statističke metode, čime onda rezultati gube na preciznosti. No, razvoj klimatološkog modeliranja već sada daje kvalitetne okvirne prognoze i za više mjeseci unaprijed, što dobro dolazi velikim gospodarskim sustavima u planiranju poslovnih taktika.
Primjećujete li da je veći nego ikad interes ljudi za praćenje meteoroloških izvještaja? Da je to postala česta tema razgovora? Moglo bi se reći da su prognostičari postali skoro pa medijske "zvijezde".
- Doista, i mi primjećujemo opći porast zanimanja javnosti. Ipak je ljudsko društvo u velikoj mjeri ovisno o vremenskim stanjima, a tehnološki razvoj društva i opći ubrzani porast populacije koju treba prehraniti čini ga samo ranjivijim.
Jednako mi se čini kako postaje sve važnijim i praćenje „svemirskog vremena“, sunčanih oluja i procesa povezanih s njima, jer ne mogu ni zamisliti što bi se sve moglo dogoditi ako bi neka izrazito opaka svemirska oluja, kakvih je već bilo u prošlosti, „spržila“ naše, bilo polarne, bilo geostacionarne telekomunikacijske, ili navigacijske satelite. I kad bi se primjerice internet na duže vrijeme stavio van pogona...To bi bilo "black out "cijele civilizacije. Ne bi mogli otići u banku, navigacije ne bi radile, ne smijem ni pomisliti.
Ali sve ako se zadržimo samo na „ovozemaljskoj“, meteorološkoj komponenti vremenskih prognoza, primjetna je poplava aplikacija koje su dostupne na „pametnim“ telefonima. I na kojima možemo pratiti razvoj vremena – od temperatura, njihovog realnog osjeta, vjetra za jedriličare, kiše za poljoprivrednike i turiste....
To je jedan mali paradoks, očekivalo bi se da je čovjek razvojem tehnologije i tehnike sve neovisniji o prirodi. Ali zapravo se to ne događa, međuzavisnost se povećava.
Meteorolozi su svoje izračune stvarno široko dostavili svima na uvid i rijetka smo struka koja je to učinila tako uspješno na svjetskoj razini. No razvojem modela i tehnika prognoza naš posao nije postao lakšim, pošto su i očekivanja toliko porasla da ih valja pravdati – kaže meteorolog ing. Miljak.
O pomorskoj meteorologiji učio je od svojih mentora Bože Modrića, Srećka Piasevollija, Milana Hodžića, a on je svoje znanje prenosio na nove generacije, među ostalim na novu voditeljicu službe Pomorskog meteorološkog centra, ing. Lidiju Fuštar.
Zamljivo je da je prije desetak godina kada se zaposlila ona bila prva žena među meteorolozima, a sada ih je više nego mušakaraca, kada se zbroji i područni ured u Rijeci. Žena je pet, a muškaraca četiri. I meteorologija se, komentira Jurica Miljak, feminizirala.
Na što ćete trošiti vrijeme sad kada ste službeno umirovljenik – pitamo ga neočekivano.
- Još istražujem blagodati svog statusa. Ali vidim da neće biti lošije nego prije. I da ću imati više vremena za obitelj i druženja – odgovara nam iznenađen.
Planovi će, valjda, ovisiti i o vremenskoj prognozi.